Đavao će upotrijebiti strahove od koronavirusa da vam našteti… Evo kako ga možete pobijediti!

Foto: Cathopic

Svijet više neće biti isti nakon što pandemija koronavirusa konačno završi (kada god to bilo!).

Svaka generacija suoči se s barem jednom megakrizom koja zauvijek promijeni način na koji svijet funkcionira. Za mojega života to su bili događaji 11. rujna 2001. godine i financijska kriza iz 2008. godine. Svaki od tih događaja šokirao nas je i imao globalne posljedice s kojima i danas imamo posla.

Iz onoga što smo do sada vidjeli, globalna pandemija koronavirusa ostavit će dugotrajne posljedice. S vremenom ćemo vidjeti koje su to posljedice.

U međuvremenu pokušajmo živjeti u sadašnjosti. Pod sadašnjošću ne mislim na najnovije informacije o pandemiji, nego na vas, mislim na stvari poput: „Kako ste danas?”

Na žalost, za većinu od nas odgovor na to pitanje na neki će način imati veze s pandemijom. Mnoge od nas opteretila je ogromna težina straha i tjeskobe. Nešto od toga je opravdano – svi smo s pravom zabrinuti na svoje mile i drage i za same sebe jer jednostavno ne znamo što nam sutra donosi. Nešto od naše uznemirenosti uzrokuju i vijesti i društvene mreže, u posljednje vrijeme preplavljene vijestima i informacijama vezanim za koronavirus.

No moramo se zapitati:

U kakvom je stanju moj odnos s Bogom usred cijele ove situacije s koronavirusom?

Jesam li dopustio da đavao dovede do maksimuma moj osjećaj straha i beznađa?

Jesam li zaboravio da i dalje traje korizma?

Korizma je vrijeme pročišćenja. U tom razdoblju koristimo se pokajničkim praksama kako bismo se oslobodili od nezdravih navezanosti i težili biti bliže Bogu, pripremajući se tako za veliku svetkovinu Uskrsa, kojom obilježavamo Kristovo uskrsnuće i Isusovu pobjedu nad grijehom i smrću.

Ove je godine pandemija koronavirusa sa sobom donijela jedinstvenu kombinaciju izazova u živote sviju nas, iz čega je proizašlo jedinstveno iskustvo korizme. Sa svim ovim ludilom oko nas bit će iskušenja da odustanemo od nekih svojih korizmenih pokajničkih praksi. Hoćemo li ili nećemo to učiniti ovisi o specifičnim okolnostima i odgovornostima svakoga od nas.

Na primjer, ako ste bili odlučili svakoga dana imati svetu uru klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu, vjerojatno ste to morali prekinuti, budući da je crkva u koju idete sada vjerojatno zatvorena. Uz to, ako imate djecu školske dobi, kojima je nastava otkazana, morate biti dostupniji njima. Slično, ako ste bili odlučili da ćete se u korizmi odreći jednog obroka, to možda nije mudro nastaviti u ovim okolnostima, kada je vrlo važno da nam tijelo i imunosni sustav budu dovoljno snažni da se rizik bilo kakve infekcije svede na minimum – radi nas samih, ali i radi ljudi oko nas. S druge strane, ako ste bili odlučili ograničiti korištenje televizije ili društvenih mreža, od takve pokore sada nemate dovoljno razloga odustati.

Kako bilo, nikada ne zaboravite da je đavao suptilan, lukav, moćan i veoma pametan. Pokušat će sa svakom taktikom koju ima da nas u ovoj pandemiji odvuče od Boga. Naročito će nastojati učiniti da zaboravimo važnost obdržavanja korizme u iščekivanju slave Uskrsa. Posebno će se poslužiti strahovima i brigama vezanima za pandemiju koji nas već muče kako bi ostvario svoj cilj. 

Evo koja su tri načina kako pobijediti đavla i nastaviti dobro obdržavati korizmu u ovim teškim vremenima:

1. Vjera: Po kreposti vjere vjerujemo u Boga i sve što nam je rekao. Sveci stoje kao divovi vjere, i u ovim vremenima trebamo težiti da ih nasljedujemo. Ako ste ovih dana stalno kod kuće, pročitajte životopis nekoga sveca (na internetu ili u knjizi), i shvatit ćete na što mislim. Veoma je jasno kako ih je njihova vjera održala snažnima u najizazovnijim mogućim situacijama.

Ako sada živimo u pretjeranome strahu, onda ne živimo u vjeri. Naša vjera počinje s time da se u molitvi pouzdamo u Boga i posve mu se predamo. Ako vjerujemo da imamo Oca na nebesima koji zna što nam treba i prije nego što ga zamolimo (Mt 6,8), onda možemo vjerovati da će Bog biti s nama u ovom burnome vremenu i da će nam pomoći prevladati ga – čak i ako pojedine kušnje u našemu životu postanu iznimno teške.

2. Nada: Nada nas čuva od obeshrabrenosti, i ona je svojstvo koje nam pomaže da svoje duše oslonimo na Krista. U ovome vremenu sigurno moramo biti razboriti i oprezni. Na kraju krajeva, mogućnost da pokupimo virus koji je posvuda je stvarna. No moramo se nadati uz našega svemogućega Boga.

Tijekom povijesti bilo je bezbroj prirodnih katastrofa i onih koje je prouzročio čovjek, ali Bog nikada nije napustio svoj narod. Kako nam kaže psalmist:

„Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.

Stoga, ne bojmo se kad se ljulja zemlja, kad se bregovi ruše u more.”

(Ps 46,2-3)

Također, ne smijemo nikada zaboraviti da nismo stvoreni za ovaj svijet – stvoreni smo za nebo. Sigurno trebamo živjeti u nadi za boljim sutra na ovome svijetu, ali trebamo moliti i za snažnije izlijevanje kreposti nade u našemu životu, kako bismo još žarkije željeli jednoga dana uživati kraljevstvo nebesko i vječni život.

3. Ljubav: Među bezbrojnim poukama koje nam je Isus dao preko svojega križa, dvije su naročito vrijedne za vrijeme ove pandemije. Prva je da nam je Isus pokazao da se ljubav iskazuje djelima. Upravo sada ima ljudi oko nas koji su sami ili koji možda trebaju neku vrstu pomoći. Ljubite ih djelima. To može uključivati da starcu ili starici iz susjedstva pomognete nabaviti namirnice. Ili situacija može zahtijevati od vas da muža ili ženu na jednu večer oslobodite drugih dužnosti ako se on ili ona suočavaju s novom stvarnošću rada od kuće (što možda uključuje stan pun djece koja vrište). Dobra je zamisao također i to da promislite o duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa, i tako vidite kako možete druge ljubiti svojim djelima.

Druga pouka križa koju bih htio naglasiti jest njegova dimenzija žrtve. Isus nam je svoju ljubav pokazao žrtvom – umiranjem sebi – umirući na križu. Svačiji su živci pomalo napeti sada kada se moramo boriti s nepoznatim stvarima i konstantno promjenjivim situacijama vezanima za pandemiju u kojoj se nalazimo. Iskoristite svaku priliku da ovih dana napravite neku žrtvu za nekoga drugoga – veliku ili malu.

Ljubav je u srži kršćanske vjere, a u ovim teškim vremenima možemo svjedočiti svoju vjeru načinom na koji ljubimo Boga i ljude oko sebe. Najveća dobrobit djelovanja po kreposti ljubavi jest da su plodovi ljubavi radost, mir i milosrđe (KKC § 1829) – a sve to nam je sada veoma potrebno.

Živjeti svoj život ukorijenjeni u vjeri, nadi i ljubavi, pogotovo za vrijeme ove pandemije, još će nas dublje ukorijeniti u Boga, ne samo u vremenu korizme, nego i kasnije. Ne znamo kako će se ova pandemija razvijati i kako će nastaviti na nas utjecati. Ali mi poznajemo Boga. Možemo se pouzdati u Boga i vjerovati Mu.

„Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? 

Jahve je štit života moga: pred kime da strepim?”

(Ps 27,1)

Brenton Cordeiro | Catholic-Link

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net