Za napredak u duhovnom životu, a to znači za liječenje ljudskog duha, potrebno je tijekom dana imati vrijeme određeno za molitvu. Molitva je kontakt s Bogom, po njoj dobivamo snagu za život, u njoj liječimo duhovne rane, strahove, tjeskobe i nemoći. Molitva je stoga čovjeku potrebna kao i zrak plućima. Naučeni smo svako jutro temeljito obaviti jutarnju toaletu, doručkovati pa poći na posao. Nitko se ne usuđuje poći iz kuće neuredno odjeven, nepočešljan, neobrijan ili neumiven. Stoga je neobično da se u duhovnom pogledu vladamo suprotno. Izlazimo iz svojih kuća bez ikakve duhovne toalete, odlazimo na radna mjesta i susrećemo se s ljudima zaboravljajući da nam je duša opterećena, uprljana, izmučena kojekakvim susretima, brigama, tjeskobama, negativnim doživljajima, sumnjama i nevjerom. Zato joj je svako jutro i svaku večer potrebna duhovna toaleta. Ako nemamo vremena da umijemo dušu i očistimo savjest, postajat ćemo iz dana u dan sve bolesniji, sve nervozniji i nezadovoljniji, sve slabiji, sve nemoćniji…

Zamislimo čovjeka koji se mjesec dana ne bi umivao, ili koji se ne bi mjesecima ili čak godinama kupao, ali daleko se teže posljedice događaju u nama ako svaki dan ne kupamo dušu i ne skidamo teret sa savjesti, ako puštamo da nam prljavština duše (negativne misli, doživljaji, strahovi) sjedaju u podsvijest. Stoga je nužno da danas odlučiš kako ćeš svaki dan poći u oazu mira, mjesto gdje ćeš obaviti svoju duhovnu toaletu. Nužno je da to bude ujutro i navečer. Ujutro ćeš skinuti sa sebe sve ono što je još ostalo od jučerašnjeg dana, a navečer skinuti sa sebe sve što te u danu opteretilo i što ti ne da miran san.

Odredi si već danas: pola sata molitve ujutro. Budi u tome odlučan, pomisli da ako za tjelesnu toaletu i za hranu trošiš i po sat i više vremena, onda nemoj oklijevati da za duhovnu toaletu uzimaš bar pola sata.

Nađi si neko mirno mjesto, možda odmah na rubu kreveta, prekriži se i reci kako u ovaj novi dan želiš ući u Božje ime. Potom moli Gospodina da ti izliječi strahove, ublaži tjeskobe, otkloni neugodnosti što moraš na posao, susretati se s određenim ljudima, raditi ono što ti se ne sviđa. Iza toga odlučno reci da želiš oprostiti onima s kojima ćeš se danas susresti, ili s kojima si jučer imao odnose pune napetosti. Nakon toga predaj svoj život u Isusove ruke, reci mu kako mu želiš potpuno pripadati, odreci se svih na koje si se vezao u životu i koji te zbog toga opterećuju. I zamoli Isusa da te izbavi od svakog zla, od neuspjeha u radu, od ružnog ponašanja prema ljudima, od umora i neraspoloženja, od nervoze i depresije. Pogledaj duhom Isusu u lice i reci mu da prihvaćaš ovaj dan kao njegov dar i da si znatiželjan što ćeš od njega učiniti.

Preostaje ti nakon toga još samo da mu se od srca zahvališ i da radosno uđeš u dan.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomislava Ivančića “Još se možeš vratiti”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.