Otvorimo li novine, susrećemo se s riječima koje mogu odgovarati činjenicama i sudbinama, koje mogu uljepšavati ili unakaziti stvarnost slutnjama, optužbama, predrasudama. Novine nisu istinitije od ljudskog života koji opisuju. Kad je Isus htio davati upute za život, pripovijedao je često pripovijesti koje bi mogle stajati i u današnjim novinama. “Bio neki čovjek koji je silazio iz Jeruzalema u Jerihon i upao među razbojnike.” On je često takve pripovijesti počinjao riječima: “Gledaj”, “gledajte”. “Pažljivo prati opis. To se dogodilo, to su ljudi doživjeli, to je moguće. Vodi računa o tome, prihvati činjenicu, upozorenje ozbiljno shvati.”

Mi bismo danas mogli reći: Kad čitaš novine, pazi na sudbine. Vodi računa o nasilju, o lažima, o prešućenim činjenicama, o događajima koji stoje iza riječi. Ne idi za senzacijama, važne su sitne sreće, nevolje, bol koja stoji iza osmrtnica. Razmišljaj o bolesti u ljudskom društvu, o krivnji i naknadi, o dobroj volji i malim mogućnostima, o prilikama koje treba izmijeniti, koje zbog ljudi i njihovih sudbina ne bi smjele takvima ostati.

Čitati novine znači užasnuti se, zaplašiti se, strahovati, čuditi se. Tko ne zna što bi molio, neka otvori novine i neka razgovara s Bogom o onom što čita. Postat će molitelj a da i ne primijeti. Zahvaljivat će Bogu za svoju vlastitu sudbinu. Shvatit će i to da su ti strani ljudi njegova braća i sestre. Oslobodit će se sama sebe. Možda će upravo na tom putu otkriti molitvu. Govorit će s Bogom o bijedi – jer njegovo kraljevstvo još nije došlo – i o putovima koji vode do kraljevstva Božjeg među ljudima.

Čitam u novinama: “Ponovno odbačen prijedlog za povišicu penzija” i “Mlijeko poskupilo”. Mislim na ljude koji u našoj zemlji postaju siromašnijima, jer cijene skaču, a penzije ostaju iste. U kratkim vijestima skrivene su sudbine.

Čitam: “Tražim sobu. Stanarina do 200 eura, Eskitaski Halide.” Mislim na studente koji nemaju mogućnosti da izbjegnu izrabljivanje stanodavaca.

Čitam: “Umirovljenik tri dana bespomoćno ležao u kuhinji”, i mislim na ostavljene kojima nitko ne odgovara kad zovu u pomoć.

Čitam: “U četvrtak u noći izvršena je provala u jednu prodavaonicu elektromaterijala. Dva mladića…” Mislim na sve što su ta dva mladića doživjela s odraslim ljudima prije nego su razbili staklo.

Čitam: “Tko prihvati naš savjet, imat će novca k’o pljeve.” Mislim na snove o milijunima. Na laži kojima se služe ljudi da zarade na onima što vjeruju oglasima.

Čitam: “U sukobu policije i radnika poginule četiri osobe.” Mislim na svu nepravdu koja je prethodila tom krvavom sukobu.

Tko ne zna za što bi molio, neka čita novine.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jörga Zinka “Kako danas moliti”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.