Titanik, najveći brod na svijetu, čiji je trup rasijecao nevjerojatnih 269 metara mora, visok poput nebodera, krenuo je 14. travnja 1912. iz Southamptona. Cilj: što je moguće brže stići u New York i srušiti vremenski rekord prelaska Atlantika. U utrobi je nosio 2223 ljudi: u trećem razredu mnogobrojne iseljenike koji su u Americi htjeli započeti novi život, drugi razred su zauzeli trgovci, a u prvom su noćili neki od najbogatijih ljudi na svijetu. Titanik: brod silno luksuzan i nepotopiv. Biti na Titaniku značilo je biti na, vjerojatno, najsigurnijem mjestu na svijetu. Bio je to brod koji nije trebao rakete za signalizaciju opasnosti jer nije bilo nikakvog smisla imati ih. Jedino je na njega stavljeno, samo iz estetskih razloga, nekoliko čamaca za spašavanje. Iskusni morski vuk kapetan Smith držao je komandni most.

Kad je Titanik od Newfoundlanda bio udaljen 400 morskih milja, radiovezom je došlo nekoliko upozorenja na ledenjake. Izdana je zapovijed da se upozorenja ignoriraju. Posljednje upozorenje došlo je s broda udaljenog samo 19 milja sjeverno i nasukanog među ledenjacima. Ovaj je toliko dramatizirao da mu je telegrafist odgovorio: “Daj, čovječe, zašuti. Imam posla!”

Nekoliko sati kasnije, u 23:40, brod se prilično zatresao, kao od nekog udarca, i nastavio drhtati cijelom konstrukcijom kroz nekoliko sekundi. Činilo se kao blagi potres. Brod se zaustavio, mnogi su izašli na palubu gledati prekrasne ledenjake koji su se bijelili na mračnoj pučini. U salonima se nastavila svirka i ples. Kapetan i arhitekt napravili su inspekciju broda. Obojici im je sve odmah bilo jasno. Radiotelegrafisti su u 00:15 počeli panično odašiljati pozive u pomoć brodu koji se nalazio u blizini. Odgovora nije bilo jer je njihov telegrafist isključio radio i otišao na spavanje. Signalnih raketa nije bilo. Kapetan Smith zapovjedio je odašiljanje internacionalnog signala za poziv u opasnosti SOS (save our souls).

Putnicima je rečeno da obuku prsluke za spašavanje. U čamcima za spašavanje bilo je mjesta samo za žene i djecu. Mornari, s uperenim pištoljima, brinuli su se da se muškarci ne ukrcaju u čamce. Milijunaši su nudili, ženama iz trećeg razreda, milijune dolara, za bilo kakvo mjesto u čamcu. Uzvraćeno im je podrugljivim smiješkom.

Iako se Titanik već poprilično nagnuo, svirači su još uvijek izvodili boogie-woogie. Zborovođa je tad naredio sviračima da zasviraju “Bliže, o Bože moj…”. Mnogi su, potreseni, zapjevali s njima. Neki su klečali raširenih ruku i molili. Neki su panično trčali, neki opet luđački vikali. Bilo ih je koji su zbijali sarkastične šale. Neki engleski lord pojavio se u svom najboljem fraku u pratnji svog butlera; htijući se rastati od života na dostojanstven, plemićki način. Neka žena nije htjela ući u čamac jer je htjela umrijeti pored svog muža. Nekoliko ljudi je provalilo u kantinu i počelo se opijati. Neki su se pripremali na samoubojstvo. Malobrojni, koji su mislili da se radi o nekakvoj vježbi, izgubili su svaku nadu kad su čuli kapetanov glas: “Brod tone! Posado i časnici Titanika, niste više u službi! Izvršili ste svoju dužnost, pokazali ste se Britancima! Nek’ se spašava tko može! Neka Bog bude s vama!”

Oko 2 sata uzdigla se još jednom, na par minuta, krma broda poput spomenika nad ledenim morem. Odmah zatim, u hipu, Titanik je zauvijek progutao ocean. “Carpathia” je, riskirajući sve, plovila maksimalnom mogućom brzinom. Pristigavši spasila je 706 ljudi. Za njih 1517 ledeni ocean postao je grob.

Petar Nodilo, SJ


Odakle tako silna snaga priče o Titaniku? Zar nije to priča našega života: “Čovječe, koliko god se lagao ili skrivao, doći će trenutak kada će ti smrt pogledati u oči. Ledeni ocean istine rastočit će sve tvoje laži.” Nalaziš se na Titaniku, bio/la toga svjestan/na ili ne. Ono što se dogodilo na palubi tog broda označava čovjekovu sklonost neprihvaćanja stvarnosti. Govorilo se: “Ovaj brod ne može nikada potonuti!”, kao što ja danas iz dubine duše živim s ‘istinom’ koja me zavarava: “Nikada neću umrijeti!” Mnogi na ovu temu odmahuju rukom kao telegrafist s Titanika: “Daj, čovječe, zašuti. Imam posla!” Mnogi ne trebaju signalne rakete i čamce za spašavanje. Cijeli život skupljaju novce koji, kad brod počne tonuti, nemaju nikakve vrijednosti.

“Istina će vas osloboditi”, kaže Isus. Jesi li ikada vidio/la ogromnu bol majke kojoj je umrlo dijete, ili silnu bol muža kome je umrla voljena žena koju je tek unio preko svog praga? Takvi ljudi su jednostavno rasječeni ovom istinom. Kad te ta ‘istina’ iznenadi, poput ledenjaka koji je rasporio utrobu Titanika, tvojom smrću ili smrću tvojih voljenih, slomiš se na pola. Što dolazi iza smrti možeš samo vjerovati. Neki vjeruju u ništa, neki u Sve. Dano ti je apsolutno i neotuđivo pravo birati. Biraj, neka ti je sa srećom.