„Sigurno ćete mi se smijati i reći da je to posve jasno, i s pravom ćete se smijati jer to meni dugo vremena uopće nije bilo jasno. Znala sam da imam dušu, no nisam znala što ta duša zaslužuje i tko u njoj stanuje. Nisam to shvaćala jer su moje oči bile prekrivene povezom taštine. Da sam tada shvaćala, kao što sada potpuno shvaćam, da u toj maloj palači moje duše stanuje tako veliki Kralj, mislim da ga ne bih tako često ostavljala samoga, nego bih s vremena na vrijeme ostajala tamo u njegovu društvu i pazila da njegova palača ne bude tako prljava. Postoji li išta čudesnije nego kada čovjek shvati da se onaj, koji svojom veličinom može ispuniti tisuću svjetova, zatvorio u nešto tako maleno! Tako je htio stanovati u utrobi svoje Presvete Majke. Budući da je Gospodin, u sebi nosi slobodu, a budući da nas ljubi, svodi se na našu mjeru. Kada duša pođe tim putem, on se ne objavljuje odmah, kako se ona ne bi uznemirila kada vidi da, tako malena, sadrži nešto tako veliko. No, malo pomalo, polako, on širi tu dušu onime što u nju polaže. Kažem da u sebi nosi slobodu zato što ima moć povećati tu palaču. Ključna je točka naša apsolutna odluka da mu je darujemo i da je ispraznimo kako bi on u nju mogao staviti sve što želi te stanovati u njoj kao u boravištu koje mu pripada. To je uvjet koji nam postavlja, i na koji Njegovo Veličanstvo ima pravo; nemojmo mu to odbiti.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Put k savršenosti”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.