Isus Krist pokazuje se spremnim vršiti našu volju ako smo i mi spremni vršiti njegovu.

Bog nas ljubi više od najboljeg oca, više od najbolje majke. Dovoljno je da se podložimo njegovoj volji i iskreno mu se predamo srcem djeteta.

Da bismo dobro vršili svoje poslove, potrebno je činiti ih onako kako Bog hoće – potpuno u skladu s njegovim planovima.

Ne postoje dva dobra načina da služimo Bogu; postoji samo jedan: da mu služimo onako kako on želi da mu služimo. (…)

Ako želimo biti svjedoci dobrote Božje i iskreno ga ljubiti, trebamo vršiti njegovu svetu volju.

Jedini siguran način da Bogu omilimo jest da u svim životnim okolnostima ostanemo podložni njegovoj volji. Za neke je to bolest koja ih prokušava i čisti; za druge siromaštvo; za neke pak neznanje i prezir, koji ih, nažalost, prate među ljudima ovoga svijeta. Za neke su to unutarnje boli ili grižnja savjesti; a za svakoga – različita i mnogovrsna bol.

Što vjerski život čini doista zaslužnim? To je neprestano odricanje vlastite volje, one trajne smrti u nama, od svega što je odviše prisutno u nama.

Često sam razmišljao o tome da je život siromašne kućne pomoćnice, koja je jedino poslušna volji svojih gospodara, ako zna iskoristiti to odricanje – pred Bogom jednak u vrijednosti kao i život redovnice koja je neprestano vjerna svojoj Reguli.

Ispravnost naše ljubavi prema Bogu prepoznaje se po djelima koja činimo kako bismo mu se svidjeli.

Ako ne osjećamo nikakve utjehe, služimo Bogu radi njega samoga. Ako ih pak imamo, prijeti nam opasnost da ga ljubimo radi sebe samih.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Ivana Marije Vianneya “Bog nas ljubi”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.