Sveta Balbina

Vjerojatno kći bi. Kvirina, s kojim je podijelila mučeništvo i bila pogubljena u Rimu oko 130. godine. Zaštitnicom od bolesti grla postala je na osnovi vlastita iskustva. Ostalo je, naime, zapamćeno da je već u djetinjstvu patila od nesnosnih grlobolja popraćenih jakim otokom limfnih žlijezda, koje su joj deformirale vrat i otežavale disanje. Spomendan joj je 31. ožujka.

Sveti Bernardin Sijenski

Rođen je 1380. u Sieni, gdje je živeći asketski stekao i solidnu naobrazbu. Dobar glas stječe osobito tijekom epidemije kuge 1400., kada mjesecima nesebično pomaže sugrađanima i pritom sam obolijeva. Nakon sretnog ozdravljenja razdijelio je sav imetak, stupio je u franjevački red i bio zaređen za svećenika. Putujući Italijom kao propovjednik i mirotvorac, stječe silan ugled podjednako među svećenstvom i pukom. Umire u Napulju 1444. Svetim je proglašen već 1450.

Zaštitnikom od grlobolje i promuklosti postao je zahvaljujući anegdoti iz Cremone, gdje je pomagao nekom seljaku da mu se vrati kuća. Saznavši za to, sretnik je od uzbuđenja nakratko zanijemio, a zatim je, uz Bernardinovu pomoć, ponovno progovorio. Žrtvujući se tijekom kužne epidemije i oboljevši, a potoni ozdravivši, nagovijestio je svoje zagovorništvo i u odnosu na druge bolesti. Ostaje otvorenim pitanje zašto sv. Bernardin, premda bi se to očekivalo, nije uvršten i među zaštitnike od kuge. Isto tako nije jasno zašto su ga posebno prigrlili bolesnici s grudoboljama i dojilje. Racionalan odgovor i nije uvijek bitan, jer zagovorništvo svetih često određuju neke druge, teže dokučive zakonitosti. Spomendan mu je 20. svibnja.

Sveti Ignacije Antiohijski

O sv. Ignaciju Antiohijskome, kao i o većini ranokršćanskih svetaca, sačuvano je vrlo malo vjerodostojnih podataka. Rođen je sredinom 1. st. vjerojatno u Siriji, te je, usprkos robovskom podrijetlu, uspio steći izvrsnu naobrazbu. Upoznavši se s raznim religijama, vrlo brzo opredjeljuje se za kršćanstvo i postaje jednim od najgorljivijih i najobljubljenijih propovjednika, a zatim i nasljednikom znamenitih antiohijskih biskupa sv. Petra i Evodija. Zahvaljujući određenom oprezu s kojim je car Trajan progonio kršćane, Ignacije je relativno mirno doživio 65. godinu. Nakon optužbe za širenje kršćanstva najprije je podvrgnut najokrutnijem mučenju, a onda s najgorim razbojnicima i lopovima sproveden u Rim. Pritom ne samo da nije odustao od svoje vjere već je u njoj ojačao i mnoge, čak i zlikovce, pokrenuo na preobraćenje. Nakon mukotrpnog puta stiže u Rim, gdje ga proglasiše krivim i za kaznu baciše među lavove koji ga u Koloseumu, naočigled svega naroda, rastrgaše. Legenda kaže da mu je i u tim trenucima na ustima bilo Kristovo ime, za koje je oduvijek govorio da ga se, kad bi i htio, ne može riješiti jer da mu je urezano u srcu. I zaista, kaže predaja, kad su mu nakon smrti znatiželjni pogani rasporili grudi, na srcu mu je zlatnim slovima bilo zapisano: “Isus Krist”. I premda bi, s tim u vezi, bilo logično očekivati da će sv. Ignacije nadahnuti srčane bolesnike da ga prihvate za svoga zaštitnika, tradicija je skrenula u drugom smjeru. Sv. Ignacije Antiohijski u puku je prihvaćen kao pomoćnik kod grlobolja i bolesti s kožnim osipima. Kako za to ne nalazimo nikakvih racionalnih motiva, možda bi moglo biti da je svetac još kao biskup u svom kraju ili kao sužanj na putu u Rim pomagao oboljelima u nekoj epidemiji poput šarlaha ili neke dječje zarazne bolesti koja se manifestirala tim simptomima. Spomendan mu je 17. listopada.

Blaženi Marko Montegalski

Rođen je 1425. u mjestu Santa Maria in Galo, u biskupiji Ascoli Piceno. Po završetku studija medicine, koji je započeo u Perugii i završio u Bologni, ženi se i uspješno započinje karijeru. No ubrzo, spoznavši da za njega nije ni budućnost liječnika ni budućnost supruga, već život posvećen Bogu, on i žena sporazumno se opredjeljuju za duhovni život. Marko pristupa franjevcima opservantima, a supruga klarisama. O njegovu daljnjem životu malo je poznato. Iz jednog šturog zapisa saznaje se da je “uz razdiruće bolove u grlu, odbijajući bilo kakvo liječenje, umro u Piacenzi 1490.”. Stoga je postao zaštitnikom od bolesti grla. Slavi se 20. ožujka.

Gornji tekst izvadak je iz knjige “Sveti od zdravlja” Ante Škrobonje. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.