“Što god činili riječju ili djelom, sve činite u imenu Gospodina Isusa Krista. Jeli ili pili i što god radite, sve činite na slavu Božju.” Ti živiš prema tim apostolovim riječima, kako sveti Toma kaže, ako ti je Božja ljubav sveta svojina. Jer ta ljubav ovija vrpcu oko Boga i duše i čini da postanu jedno u neizrecivu jedinstvu tako da tvoje djelo ima, po Božjoj volji, cilj i ispu­njenje ako ga ti i ne usmjeriš izričito prema Bogu, jer ako posjeduješ ljubav, tada pripadaš svome Bogu, i s tobom sve tvoje htijenje i djelovanje. Mora li dijete koje živi u kući i koje je pod očevim autoritetom tumačiti izričito da ono sa svim onim što čini i hoće pripada svome ocu? I ti budi samo u ljubavi dijete svoga Boga i svako tvoje djelo služit će mu na čast.

Pogledaj, ako posadimo vinovu lozu pokraj maslinova drveta, maslinovo drvo joj daje svoj miris i ugodan okus. Isto tako, kad su tvoje kreposti prožete duhom ljubavi, onda ih ljubav prožima svojom ljepotom. Ako cijepimo lozu na maslinovoj grani, onda maslina ne dobiva samo još na potpuniji način čar njezinih prednosti, nego je hrani svojim vlastitim sokom. I ti se ne zadovoljavaj s usrećujućim posjedom ljubavi i mirisom koji joj daju tvoje kreposti, nego dopusti ljubavi da bude čvrst temelj i sveti cilj tvojih kreposti kako bi sve postalo za tebe ljubav, a ljubav da ti bude sve.

Ljubav je krepost dostojna divljenja. Ona je istodobno sredstvo i cilj. Ona je put koji vodi prema njoj samoj.

Obuzdaj osjećaj ljubavi koji ne živi od Boga

Tko se u ljubavi želi svidjeti božanskoj ljubavi, taj poznaje samo jedan put, taj nema ni hrabrosti, ni vremena, ni želje svojeglavo se povući u sebe sama. Njegov duh poznaje samo jedan cilj – ljubav, a njegova duša ne poznaje zaustavljanja, lutanja, vraćanja sebi samoj kako bi tražila utjehu u svojim vlastitim djelima. Jer ta utjeha i zadovoljenje koje utjeha daje ne vode k Bogu, nego nas ostavljaju daleko od Boga kako bismo zaglibili u blato samoljublja.

Otkri­ješ li u svojoj duši jak osjećaj ljubavi koji ne živi od Boga i u Bogu i za Boga, onda ga obuzdaj, ma gdje ga pronašao. Jer bolje bi ti bilo da uopće ne živiš, nego da ne živiš cjelovito i bez pri­držaja svome Bogu. I pronađeš li bilo gdje nešto u sebi što ne nosi sveti pečat tvoga Gospodina Isusa Krista, onda postupaj po uputi Svetoga pisma: ako te oko sablažnjava, iščupaj ga i ako te ruka sablažnjava, odsijeci je i baci jer “tko nije sa mnom, taj je protiv mene”.

Sveta je ljubav. Zato se trebaš Boga bojati iz ljubavi, a ne da ga se bojiš iz straha. Spasenje je vjeri očitovano kao obećana zemlja, nadi je obećano kao sveto ispunjenje, ali se dariva samo ljubavi.

Ako u srcu doista nosimo svetu čežnju, uistinu ćemo dospjeti do ljubavi. Jer velika radost našega srca polaže nam u dušu tu čežnju da bi se ljubav mogla roditi kao što on daje drvetu cvjetove da bi sazreli u ukusne plodove. O božanska radosti moje duše, kad će žar moje ljubavi biti jednak nutrini moje čežnje! Dopusti zato svom srcu, koje ti je Bog dao, da bude jedino Božja svojina u ovoj svetoj-jedinoj ljubavi koja je jača od smrti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Misli – sveti Franjo Saleški”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.