Vidim tvoj Križ, moj Isuse, i uživam tvoju milost, jer je nagrada tvoje Kalvarije za nas bio Duh Sveti… I ti mi se daješ, svakog dana, zaljubljen – kao lud! – u Svetoj Hostiji… I učinio si me sinom Božjim, i dao si mi svoju Majku.

Dijete Božje ne boji se života niti se boji smrti, jer je temelj njegova duhovnog života osjećaj božanskog sinovstva: Bog je moj Otac, misli on, i Tvorac je svakog dobra, sama je Dobrota. – Ali ti i ja, ponašamo li se doista kao djeca Božja?

Najbolje očitovanje zahvalnosti prema Bogu je u tome da žarko ljubimo svoje stanje njegove djece.

On je naš Otac. On nam spominje našu preusku širokogrudnost, naše grijehe i pogreške; sve kako bi nas oslobodio i da bi nam ponudio svoje Prijateljstvo i svoju Ljubav. Naše se obraćenje zbiva skupa s radošću, jer mi u svijesti svog Božjeg sinovstva znademo da se vraćamo Očevoj kući.

Božje sinovstvo divna je istina, utješna tajna.

Ono posve ispunja naš duhovni život, jer po njemu se učimo ophoditi sa svojim nebeskim Ocem, upoznati ga i ljubiti Ga.

Počinite u Božjem sinovstvu. Bog je Otac pun nježnosti i beskrajne ljubavi. Nazovi Ga Ocem češće preko dana. Reci Mu sam ti, u tvome srcu, da Ga ljubiš, da Ga obožavaš, da se osjećaš ponosan i jak jer si njegov sin.