Ako samo jednom prenoći i sunce zađe nad našom ljutnjom (što Apostol zabranjuje), pretvorit će se u mržnju koje se gotovo više nećemo moći riješiti; ona se hrani s tisuću krivih uvjerenja, jer ni jedan srdit čovjek ne misli da mu je srdžba nepravedna. Bolje je dakle naviknuti se na život bez srdžbe, nego srditi se umjereno i razumno, a ako nas ona ipak zbog naše nesavršenosti i obuzme, bolje ju je odlučno odbaciti, nego se s njom pogađati; jer, damo li joj samo malo prostora, ona će ga potpuno osvojiti poput zmije koja lako uvuče čitavo tijelo tamo gdje joj prođe glava.

No, pitat ćeš se kako da odbaciš srdžbu. Čim je osjetiš, ti odmah skupi sve snage, ali ne naglo ni žestoko, nego polako, sigurno i s punom ozbiljnošću; jer jednako kao što u sudnicama i sabornicama redari vičući – Mir! prave veću buku nego oni koje žele umiriti, tako se često događa, kad žestoko želimo suzbiti svoj gnjev, da se više uznemirimo nego što nas je uznemirio sam gnjev, a uznemireno srce ne može vladati sobom. Nakon toga blagog napora, poslušaj savjet svetog Augustina koji je, već starac, ovako savjetovao mladog biskupa Auksilija: „Čini što čovjek mora činiti; no, dogodi li ti se ono što se dogodilo čovjeku Božjemu koji u Psalmu kaže: Oko mi je pomućeno od velike srdžbe, uteci se Bogu vapeći: Smiluj mi se Gospodine (Ps 30, 10), da pruži svoju desnicu i utiša tvoju srdžbu.“

Time želim reći da moramo Boga zvati u pomoć čim vidimo da nas obuzima ljutnja, onako kako su u učinili i apostoli na jezeru kad ih je uznemirila oluja što se podigla; jer on će našim strastima zapovjediti da nestanu te će nastati tišina velika (Mt 8, 24-26). No, znaj da se protiv nazočne i žestoke ljutnje moraš moliti postojano i mirno, a ne žestoko; što vrijedi i za svako sredstvo kojim se koristimo protiv zla. Osim toga, čim uvidiš da si nešto učinila u ljutnji, popravi pogrešku djelom blagosti prema onome na koga si se naljutila. Kao što je, kad slažeš, najbolje odmah poreći rečeno, tako je i protiv ljutnje najbolji lijek odmah krivicu popraviti suprotnim blagim djelom; jer, svježe je rane lakše zacijeliti. Osim toga, kad si mirna i nemaš se za što ljutiti, skupi velike zalihe blagosti i dobrohotnosti, svaku svoju riječ izgovori svako djelo učini što blaže možeš te imaj na umu da Zaručnica u Pjesmi nad pjesmama (Pj 4, 11) nema samo med na usnama i pod jezikom, tj. u srcu. Ima tu i mlijeka; jer, nije dovoljno prema bližnjemu samo biti sladak na riječima, nego i svim srcem. Osim toga nije sve u slatkom i mirisavom medu, tj. u umiljatom ophođenju sa strancima, već je potrebno i slatko mlijeko u odnosima među ukućanima i susjedima; to uvelike nedostaje onima koji se na ulici prikazuju kao anđeli, a kod kuće su pravi vragovi…

Gornji tekst je ulomak iz knjige “Filotea” sv. Franje Saleškog u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.