Isus je bio uronjen u ocean zla, mržnje, nasilja i laži. Njegovo je srce bilo slomljeno i probodeno, trpio je više nego što je ikoji čovjek ikada trpio, ali zlo ga nije doseglo, nije ušlo u njega jer njegovo je srce bilo puno povjerenja u Oca, puno predanja i prikazanja u ljubavi. Pođimo stopama onoga „koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio“ (1P 2,23). Takva je bila i Marija pod križem. Ispila je kalež boli, ali njezino srce ostalo je čisto: bez straha i pobune, bez mržnje i očajavanja, puno prihvaćanja, praštanja i nade.

Ako zlo prodre u naše srce, to znači da je u njemu našlo prostor u koji se može ugnijezditi, da je naišlo na suradnju. Ako zbog patnje postanemo ogorčeni i zli, to je zato što nam je srce prazno, bez vjere, ufanja i ljubavi. Ako je, naprotiv, naše srce puno povjerenja u Boga, ako sve očekuje od Božje dobrote i vjernosti, ako cilj našega života nije tražiti samoga sebe, nego vršiti Božju volju, ljubiti Boga svim srcem, a bližnjega kao samoga sebe, tada zlo nikako ne može u njega prodrijeti. Patnja da, ali zlo ne. Otac Kolbe umro je u Auschwitzu, u bunkeru gladi, ali u tom paklu njegovo je srce ostalo čisto i netaknuto jer se sinovski predao Bezgrešnoj, pa nije mrzio svoje mučitelje, nego je svoj život položio iz ljubavi. On i njegovi pratitelji umrli su pjevajući Magnifikat. Zlo su pobijedili dobrim.

Sposobnost da čovjek bude slobodan od zla ne postiže se odmah, to je jasno. Ona je plod dugotrajne borbe, napose dugotrajnog djelovanja milosti po kojoj rastemo u bogoslovnim krepostima. Ona je jedan oblik duhovne zrelosti i, nesumnjivo, više Božji dar nego plod ljudskih napora. Taj ćemo dar primiti to sigurnije i to brže što za njim budemo težili, željeli ga i pokušavali primjenjivati ono što smo gore spomenuli. Ako se vjerom i molitvom ukorijenimo u Bogu, ako prestanemo svojoj okolini predbacivati sve ono što nam u životu ne ide kako treba i ako se prestanemo smatrati žrtvom ljudi ili okolnosti, ako odlučno prihvatimo vlastitu odgovornost i život takav kakav jest, ako u svakom trenutku živimo u vjeri, nadi i ljubavi, ako smo odlučili da ćemo steći slobodu koju smo gore opisali, ona će nam postupno biti darovana.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jacquesa Philippea “Unutarnja sloboda”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.