Krunica je oduvijek bila veoma važan dio mojega života, i uvijek će to biti. Evo nekoliko priča iz mojega života koje imaju veze s krunicom:

  • Kada mi je bilo pet godina, htio sam pobjeći od kuće (ne sjećam se zašto).

Mama mi je pomogla spakirati stvari (ne znam zašto). Prva stvar koju mi je dala bila je krunica. Rekao sam joj da ne znam moliti krunicu. Mama me je tada naučila moliti krunicu, i mislim da sam poslije drugoga otajstva odlučio ostati kod kuće. Još imam tu staru krunicu. (Evo i slike.)

  • Krunicu sam naučio moliti s mamom.

(Običavala je mene i moje prijatelje zavarati čokoladom.)

No najbolje se sjećam da sam molio krunicu sa svojim ocem dok smo noću šetali našim uspavanim gradićem. Molili bismo čak i kada je tata bio umoran. Očevi, molite sa svojom djecom. Oni to nikada neće zaboraviti.

  • Kada sam se vratio vjeri, nazvao sam mamu.

Nakon pet minuta na liniji, mama me je pitala: „Sjećaš li se kako se moli krunica?“ Rekao sam da sam zaboravio. Ona je na to rekla: „U redu. Hajdemo sada izmoliti jednu krunicu.“ I tako smo zajedno molili preko telefona. To je bio početak moje priče o izgubljenome i nađenome sinu.

  • Hodajući ulicama, s krunicom u rukama prekriženim na leđima, čujem nekoga.

„Sada više ne molim, ali kada sam bio mlad, tako sam molio sa svojim ocem. Hoćete li moliti za mene?“

Ja: „Hoćete li šetati sa mnom i moliti?“ To smo i učinili.

  • Za vrijeme karantene…

Poslije svete Mise hodao sam ulicama moleći krunicu za susjede i župljane (kao što sam nekada molio sa svojim tatom kada sam bio mali). Jedna me je žena ugledala sa svojega prozora, nasmiješila se i pokazala mi svoju krunicu.

Nevjerojatan je osjećaj kada smo ujedinjeni u molitvi. Nismo sami. Ne bojte se. Marija uvijek hoda s nama.

  • Svakoga dana vidim jedan par kako drže svoje krunice i zajedno mole na parkiralištu.

Volim moliti krunicu svakoga dana, ali neki su dani tako kaotični da mi vrijeme jako brzo proleti, i gotovo je zaboravim izmoliti. Gledati taj par pomaže mi zastati i pomoliti se.

Budite drugima podsjetnik na to kako izgleda molitva.

  • Dok sam jednom hodao i molio krunicu na crkvenome parkiralištu, pojavio se neki beskućnik i počeo vikati na mene.

Nastavio sam hodati. Kada sam pošao kući, on mi je pritrčao i rekao: „Tako mi je žao. Nisam vidio da molite krunicu. Molite i za mene.“

Da, krunica je najbolje oružje.

Imam još priča, a imate li ih i vi?

Izvor: Instagram| Prijevod: Ana Naletilić