Ljubav, da bi bila istinska, mora postojati prije svega za moga bližnjeg. Ljubav prema bližnjemu dovest će me do istinske ljubavi prema Bogu. Ono što naša Braća i Sestre i suradnici diljem svijeta pokušavaju učiniti jest pretočiti tu ljubav prema Bogu u živo djelo.

Upravo je sada jedan čovjek sišao niz stepenice. Njegova je supruga umrla prije nekoga vremena i on mi je pričao koliko mu nedostaje, koliko su se voljeli. “Vaša je supruga bila tako divna osoba, bila je blizu Bogu, a Bog je u vašemu srcu. Sada je otišla k Bogu tako da mora biti i u vašemu srcu.” Molio me da to ponovim i bio je sretan.

Jednostavna dužnost za vas, za mene, za Biskupa i za Svetoga Oca, pa i sve druge, za toga čovjeka koji umire na ulici od gladi ili golotinje ili bilo čega drugog; to je jednostavna dužnost i mi smo stvoreni za to da budemo zaljubljeni u Boga – došli smo od Njega i moramo se Njemu vratiti. Imam jako lijepu jednostavnu priču. Neki dan smo digle čovjeka s ulice, umirao je od gladi, i donijele smo ga u naš dom. Nakon toga smo mu govorile o Bogu i dale mu ulaznicu za sv. Petra. A onda me taj čovjek pogledao i rekao: “Sestro, ja odlazim kući k Bogu.” Zatim je umro s takvim prekrasnim osmijehom na licu. Idem kući k Bogu i umro je. Kako je to krasno da možemo pomoći ljudima da odu kući Bogu radosno uz velik osmijeh. To je prava svetost pa pomažimo jedni drugima da rastemo u svetosti i ako smo sveti, bit ćemo jedno s Crkvom.

Na času smrti, kada svi dođemo licem u lice s Bogom, bit ćemo suđeni po ljubavi: koliko smo ljubili; ne koliko smo učinili, nego koliko smo ljubavi uložili u svoje djelovanje.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Gdje je ljubav, ondje je i Bog”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.