Puno je napisano i još piše se o Josemariji Escrivi, osnivaču Opusa Dei. Ali postoji jedna njegova strana koju se rijetko komentira, a primijećena je od njegovih suvremenika. To je njegov dobar smisao za humor.

Nedavno sam se toga prisjetio dok sam se selio i prenosio kutije knjiga gore-dolje nekoliko puta po stepenicama. (Pri tome sam otkrio da je sveti Toma Akvinski napisao više nego što ja mogu nositi.)

Među tim knjigama naišao sam na članak naslova “Kronike iz Rima” autora Eugenia Montesa. Objavljen je 1975., godine kada je osnivač Opusa Dei preminuo. U njemu stoji: “Volterovski antiklerikalizam je klevetnički obojio kršćansku vjeru u tamne i zloslutne boje, ali znak blaženstva upravo je u radosti. Kaže se da se u kastiljanskoj prozi svete Terezije može prepoznati njezin osmijeh.

Firentinski Filip Neri je i u jeku protureformacije neprekidno bio mjehurić pjenušavih fraza. Isto je i s mons. Escrivom … čiji su razgovori prenosili radost svima.”

Puno je svjedoka te radosti. Don Pío María, redovnik iz Camaldolesea, napisao je da se 1940-ih u samostanu El Parralu, u Madridu, mogao čuti komentar: “Dolazi svećenik koji je uvijek radostan.” Redovnik je dodao: “Svatko se osjećao potpuno opušteno uz njega zbog njegove izuzetne ljudske topline.” Jednom prilikom blaženi Josemaría i neki svećenici bili su u autu koji je po Madridu nesigurno vozio jedan neiskusan vozač po imenu Cezar. Putnici su bili prestravljeni, pogotovo kada je auto izletio s ceste i vozio duž pločnika te se konačno zabio u lampu. U napetoj tišini koja je uslijedila čule su se riječi svetog Josemarije: “Ave, Caesar, morituri te salutant!” (pozdrav gladijatora rimskom caru: “Zdravo, Cezare, pozdravljamo te mi koji ćemo umrijeti!”). I strah i tenzije su nestale.

Rabin Kreiman rekao je na konferenciji o svetom Josemariji u Buenos Airesu ranije ove godine da njegova pisanja “uče nešto što je autentično židovsko, da se život posvećuje kroz svakodnevne obaveze”.

Dodao je: “Čovjek je Božji sustvaratelj u mjeri u kojoj su njegove svakodnevne radnje posvećene Bogu. Ono što sveti Josemaria naglašava jest upravo to posvećivanje koje čovjek mora imati sa Stvoriteljem.”

Poznati bečki psihijatar Viktor Frankl – bivši Freudov učenik, jednom je sreo osnivača Opusa Dei. On i njegova žena su putovali u Rim iz profesionalnih razloga, i posjetili su svetog Josemariju. Profesor Frankl ovako je sažeo svoj dojam: “Ako bih trebao reći što me fasciniralo posebno u njegovoj osobnosti, to je, iznad svega, osvježavajuća vedrina i mir koji su zračili iz njega i grijali cijeli razgovor. Sljedeće, nevjerojatan ritam kojim su njegove misli tekle, i konačno, njegova zadivljujuća sposobnost ulaska u izravan kontakt s osobom s kojom razgovara.”

Tri godine mlađi od Josemarije Escrive, Viktor Frankl, koji je bio Židov, prolazio je od 1942. do 1945. kroz nekoliko nacističkih koncentracijskih logora (uključujući Auschwitz i Dachau). U predgovoru jedne od svojih knjiga napisao je: “Usprkos svemu čovjek mora reci ‘da’ životu. Frankl je primijetio sličan joie de vivre (radost života) za vrijeme svoga razgovora u Rimu s osnivačem Opusa Dei, kojeg ovako opisuje: “Mons. Escriva očito živi u sadašnjem trenutku, otvoren mu je potpuno, i daje mu se potpuno. Za njega trenutak posjeduje sve kvalitete odlučujućeg (Kairos-Qualitäten).”