Da započnem kako treba: Kada sam krenula u pohod pronalaženja katoličkih žena koje nisu ni svetice ni blaženice, bila sam spremna na iznenađenja. Mnogi od nas poznaju naše svete i nadahnjujuće svetice (svetu Katarinu Sijensku, svetu Ritu, svetu Tereziju iz Lisieuxa, svetu Tereziju Benediktu od Križa (Edith Stein)… Mogla bih nabrajati u nedogled), a neki od nas čuli su za Dorothy Day i svetu Klaru (ako niste, dodala sam neke poveznice). Koliko god sam željela pisati o njima, činilo mi se da treba otkriti još mnogo katolkinja koje bi nas mogle naučiti kako rasti u svetosti.

Kada sam započela svoje istraživanje, brzo sam shvatila da sam bila posve u pravu, čak i više nego što sam očekivala!

Pronašla sam desetke priča o djevojkama i ženama, redovnicama i laikinjama, majkama, suprugama, državnicama, mirotvorkama, umjetnicama, intelektualkama, spisateljicama, i vođama zajednice. Žene koje su bile velikodušne pred posebnim Isusovim pozivom s poniznim su se, ali snažnim glasom suočavale s nepravdom, i tražile Ljepotu, Istinu i Dobrotu i na obične i na izvanredne načine. Žene koje su bile posve nesavršene, ljudske osobe poput tebe i mene, i koje su napravile radikalan izbor voljeti Boga i druge unatoč njihovim manama i pogreškama. I o kojima, začudo, katolici ne govore mnogo. Birati pojedine među ovim ženama bilo je teško, i pozivam vas da nastavite tražiti ove priče. Ne dopustite da umjesto vas izaberem vama najdraže među njima! Dok budete čitali ovaj popis, bit ćete nadahnuti i ispunjeni nadom da Bog djeluje na skrivene i tajanstvene načine – kroz stoljeća i kroz različita mjesta – po svakoj od svojih ljubljenih kćeri.

5 katoličkih žena o kojima bismo trebali više govoriti

1. Gertrude Elizabeth Margaret Anscombe

„Vjerujem da je ono radi čega ljudi postoje to da poput navođenih projektila stignu natrag k Bogu, Bogu koji je jedina istina beskonačno vrijedna spoznaje, od čijeg posjedovanja se nikada ne biste mogli umoriti, poput vode uz koju – ako je imate – nikad više ne možete ožednjeti, jer je vaša žeđ uistinu utažena zauvijek.”

Elizabeth je ličnost s mnogo strana. Bila je velika britanska filozofkinja, poznata po tome što je bila učenica Ludwiga Wittgensteina – jednoga od najvećih mislilaca prošlog stoljeća – i izvršiteljica njegove književne oporuke. U mladosti se obratila na katoličku vjeru. Udala se, diplomirala na Oxfordu, i radila je na Cambridgeu kao stipendistica. Ubrzo je postala važnim glasom u političkoj domeni svojega vremena, i nije oklijevala suprotstaviti se ratu, nasilju i pobačaju. Njezin akademski uspjeh nije je spriječio da ima sedmero djece. Preminula je okružena svojim najmilijima, u dubokoj starosti.

Elizabeth Anscombe neprestano je branila ključne uloge žena u akademskoj zajednici, javnoj sferi, i u obitelji. Napisala je desetke knjiga i članaka o metafizici, jeziku, filozofiji, etici, politici i vjeri. Jedan od njezinih kolega prisjeća se da su prisustvovali filozofskoj raspravi u Elizabethinoj kući nekoliko dana nakon što je ona rodila jedno od svoje djece. U svijetu koji se zna protiviti tome da žene svoj privatni život donesu u javnu sferu, ona je javnu raspravu donijela u svoj dom. Smatram da je ona uzor katoličkim ženama u nastojanju da uravnoteže život, obitelj i vjeru.

2. Immaculée Llibagiza

„Nikad ne odbijte nikoga tko vas zamoli za pomoć. Ako su vam džepovi prazni, dajte ljudima nadu. Svako vaše djelo mora biti rođeno iz dobrote, svaka vaša riječ izgovorena s ljubavlju. Živite kako Bog želi da živite, i drugi će biti nadahnuti da čine isto.”

Immaculée je jedina katolkinja na mom popisu koja je još živa i aktivna. Rođena je u Ruandi 1972. godine, i preživjela je genocid 1994. godine skrivajući se 91 dan u kupaonici s još sedam žena. Tijekom genocida izgubila je roditelje, dvojicu braće, svoje prijatelje, i dom iz djetinjstva. Ona je sada državljanka SAD-a, javna govornica i spisateljica, i dijeli sa svijetom to kako je kroz teškoće svoje mladosti i proteklih godina ponovnom izgradnjom svojega života iskusila Božju ljubav. Dok uvijek iznova govori svijetu kako je oprostila ubojicama svoje obitelji ona je živo svjedočanstvo mira i oprosta i katolicima i nekatolicima. Ona nas ohrabruje da i mi s Božjom milošću možemo oprostiti onima koji su nas povrijedili.

Dobitnica je nagrade Mahatma Gandhi za pomirenje i mir, udana je i ima dvoje djece, i gaji iznimnu pobožnost prema Gospi iz Kibeha. Uči nas snazi molitve (osobito krunice, koja joj je bila utjeha u tim danima skrivanja), pomirenja i praštanja.

Njezinu priču pročitajte na sljedećoj poveznici.

3. Sigrid Undset

„Kriste, Ti koji si bio raspet! Sad sam se odrekla svega što bi me moglo zarobljavati. I stavljam se u Tvoje ruke, ako smatraš da je moj život dovoljno dostojan da budem oslobođena ropstva Sotoni. Uzmi me da osjetim da sam tvoja ropkinja, jer tada ću Te posjedovati.”

Za mene je priča ove žene najfascinantnija, najtragičnija i najljepša. Sigrid je rođena 1882. u Danskoj, ali je odrasla u Norveškoj, u Oslu, u prilično sekularnom okruženju. Zbog očeve smrti njezina je obitelj prolazila kroz ekonomske poteškoće, što je značilo da je Sigrid morala napustiti školu i raditi kao tajnica. Međutim, nastavila je svoje obrazovanje u slobodnome vremenu, pisala je romane, i prvi put objavila neko svoje djelo kada je imala 25 godina. Sigrid je počela pisati o polemičnijim temama, kao što su emancipacija žena i dva svjetska rata. Njezin osobni život imao je nekoliko komplikacija: prihvatila je suprugovu djecu, imala je mentalno zaostalu kćer, i prošla je kroz buran razvod. Te su je stvari natjerale da preispita svoja agnostička uvjerenja, i smisao života. Tako je otkrila kršćanskog Boga i obratila se 1924. godine na katoličanstvo, a kasnije je postala dominikanska trećoredica. U Norveškoj 20. stoljeća ovaj je događaj bio skandalozan (ismijavali su je i isključivali je kao „onu katolkinju”).

Kada je Staljin 1940. godine napao Finsku, Sigrid Undset donirala je svoju Nobelovu nagradu za književnost borcima u finskoj borbi za neovisnost. Zbog svoga pisanog protivljenja nacističkoj ideologiji iste godine bila je prisiljena pobjeći iz Norveške, i njezine su knjige bile zabranjene. Kasnije je s mlađim sinom prešla u Sovjetski Savez, i kao politička izbjeglica stigla u Sjedinjene Države. Umrla je u 67. godini u Norveškoj, i pokopana je sa svoje dvoje djece, koja su umrla tijekom rata. Ovo je žena koja je vrijeme nevolja i beznađa dočekala s vapajem za mirom, i s neustrašivom vjerom u Božju providnost.

4. Wangari Maathai

“Uvijek slijedite tihi glas koji svi mi imamo, tihi glas koji dolazi duboko iznutra, mali glas za kojega sam ustanovila da je Bog u vama. Bog vam šapće, i ako vam je srce čisto, možete ga čuti. Pratite taj glas. Budite tome posvećeni, budite ustrajni u tome, budite strpljivi u tome.”

Ova dobitnica Nobelove nagrade rođena je u malom kenijskom selu 1940. godine. Maathai se obratila na katoličanstvo dok je bila u internatu u katoličkoj misiji Mathari u Nyeriju, gdje je bila zaštićena od tadašnjih nasilnih sukoba u regiji. Pohađala je katoličku srednju školu i dobila stipendiju za studij u Sjedinjenim Državama. Šezdesetih godina prošlog stoljeća angažirala se u zaštiti okoliša. Vratila se u Keniju kako bi se zauzimala za taj cilj, i uvidjela je velike štete okolišu koju je pretrpjela priroda iz vremena njezina djetinjstva. Tijekom doktorskog studija udala se i rodila prvo od troje djece.

Iako neću nabrajati u nedogled o svim njezinim postignućima, nagradama i političkom vodstvu – što je sve impresivno – reći ću da je bila prva žena u istočnoj i središnjoj Africi koja je postala doktorica filozofije, i utemeljila je „Pokret zelenog pojasa” (Green Belt Movement), međunarodnu nevladinu organizaciju koja promiče pošumljavanje i prava žena. Sve to prije nego što je enciklika Laudato Si’ uopće objavljena!

Ova je žena doista ostvarila sve u politici, akademskoj zajednici, i pokretima za društvenu i ekološku pravdu, od Crvenog križa do UN-a. Pored svih tih ostvarenja, imala je borbe i u svom profesionalnom i u osobnom životu (izgubila je izbore, dobila nepravedan otkaz sa sveučilišta, prošla kroz težak razvod, gubila u borbama pokušavajući zaštititi prirodu u Keniji, završila u zatvoru zbog obrane demokracije) i imala sve razloge da odustane. Zasigurno joj nije bilo mrsko stvarati nelagodu drugim ljudima dok se borila za istinu i dobrotu.

U svojoj knjizi  Replenishing the Earth: Spiritual Values for Healing Ourself and the World („Obnoviti Zemlju: Duhovne vrijednosti za iscjeljenje čovjeka i svijeta”) ona govori o tome kako su kršćanstvo i autohtone religije izvor za zaštitu okoliša. Maathai nas danas nadahnjuje da stvaramo radikalne transformacije u svijetu baš kao što je to činio Isus, vjerujući u ljude kao instrumente za dobro.

5. Chiara Corbella Petrillo

„U ljubavi se ne može biti osrednji, niti se ljubav može održati bez truda. Odluke u prošlosti nisu bile dovoljne, i trebalo je ponovno birati. Tijekom leta, prije no što smo dotakli tlo, postali smo svjesni što smo doista bili: hodočasnici koji teže k nebu.”

Chiara je primjer prihvaćanja Božje volje raširenih ruku. A za nju je to bilo veoma teško. Ova talijanska katolkinja, supruga i majka borila se s rakom s ogromnim osmijehom na licu.

Chiara je svog supruga upoznala na hodočašću u Međugorju, a vjenčali su se 2008. godine u Asizu. Njezine prve dvije trudnoće imale su medicinskih komplikacija. Poticali su je da pobaci svoju djecu, što je ona odbila. I jedno i drugo dijete umrlo je nedugo nakon rođenja.

Chiara i njezin suprug Enrico postali su javni zagovornici borbe za nerođene. Govorili su kako su im molitva krunice i predanje života Blaženoj Djevici Mariji bili velika utjeha u patnji zbog gubitka djece. Tijekom treće trudnoće dijagnosticiran joj je terminalni karcinom, koji je brzo napao vitalne organe. Odlučila je odgoditi liječenje i omogućiti svom sinu Francescu da se rodi posve zdrav. Nakon njegova rođenja počela je liječiti svoju bolest s hrabrošću i pouzdanjem u Boga. Umrla je 2012. godine, kod kuće, odjevena u svoju vjenčanicu, a sada je službenica Božja, i na putu je da bude proglašena sveticom. Zahvaljujući njezinim javnim govorima, pisanju i obitelji njezino je svjedočanstvo i danas uistinu živo.

Izvor: Catholic link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.