UZ DANAŠNJU SVETKOVINU Papa Franjo: Marijino potpuno ‘da’ Božjoj volji Na ovomu adventskom putu Bog nas želi pohoditi i iščekuje naše „da". Promislimo: kakav „da" trebam danas reći Bogu? Promislimo, koristit će nam. I u sebi ćemo začuti glas Gospodnji koji nešto traži od nas, jedan korak naprijed. „Vjerujem u te, uzdam se u te, ljubim te; neka se u meni vrši tvoja volja za dobrom. To je „da". Velikodušno i s pouzdanjem, poput Marije, danas recimo „da", svatko od nas ih Bogu rekne svoje „da" papa Franjo Foto: Shutterstock Čitanja današnje svetkovine Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije predstavljaju dva ključna ulomka u povijesti odnosa između čovjeka i Boga: možemo reći da nas vode do iskona dobra i zla. Knjiga Postanka pokazuje prvi „ne”, iskonski ne, ljudski ne, kada je čovjek radije gledao na sebe nego na svojega Stvoritelja, htio je biti svojeglav pa se opredijelio za samodostatnost. Međutim, tako postupivši, izišavši iz zajedništva s Bogom, sam se izgubio i počeo se bojati, skrivati i optuživati one u svojoj blizini (usp. Post 3,10.12). To su simptomi: strah je uvijek simptom onoga „ne” Bogu, pokazuje da Bogu kažem ne; optuživanje drugih i negledanje sebe pokazuje da se udaljavam od Boga. To čini grijeh. No Gospodin ne ostavlja čovjeka u vlasti njegova zla; odmah ga traži i pun razumijevanja pita ga: »Gdje si?” (r. 9). Kao da kaže: “Stani, promisli: gdje si?” To je pitanje oca ili majke koji traže izgubljeno dijete: “Gdje si? U kojoj si se to situaciji našao?” A Bog to čini vrlo strpljivo, sve dok ne ispuni jaz stvoren od iskona. To je jedan ulomak. Drugi ključni ulomak, danas pročitan iz Evanđelja, jest o trenutku kada Bog dolazi i nastanjuje se među nama, postaje čovjekom poput nas. To je bilo moguće po velikomu „da” – u slučaju grijeha bilo je „ne”; ovo je „da”, veliko „da” – Marijino „da” u trenutku navještenja. Po ovomu „da” Isus je počeo svoj hod putovima čovječanstva; počeo je u Mariji, provevši prve mjesece života u majčinu krilu: nije se pojavio kao već odrastao i snažan, nego je prešao cijeli put jednoga ljudskog bića. Postao je nama u svemu jednak, osim u jednome, u onomu „ne”: osim u grijehu. Zato je izabrao Mariju, jedino stvorenje bez grijeha, neokaljanu, bezgrješnu. U Evanđelju je jednom riječju nazvana „milosti puna” (Lk 1,28), to jest ispunjena milošću. To znači da u njoj, odmah punoj milosti, nema mjesta za grijeh. I mi, kad joj se obraćamo, priznajemo tu ljepotu: zazivamo je „milosti puna”, bez sjenke zla. Marija odgovara na Božju ponudu rekavši: „Evo Službenice Gospodnje” (r. 38). Ne kaže: “Ma, ovoga ću puta izvršiti Božju volju, stavit ću se na raspolaganje, a onda ću vidjeti…” Ne. Njezino je „da” potpuno, posvemašnje, za cijeli život, bezuvjetno. Pa kao što je iskonsko „ne” čovjeku zatvorilo prolaz do Boga, tako je Marijino „da” Bogu otvorilo put među nas. To je najvažnije „da” u povijesti, ponizno „da” koje izokreće iskonsko oholo „ne”, vjerno „da” koje liječi neposluh, raspoloživo „da” koje ruši sebičnost grijeha. I za svakoga od nas postoji povijest spasenja sazdana od „da” i od „ne”. Međutim, ponekad smo stručnjaci za polovična „da”: izvrsno hinimo da ne znamo što bi Bog htio i što nam savjest nalaže. Također smo lukavi pa da Bogu ne kažemo pravo „ne”, govorimo: „Oprosti mi, ne mogu”, „Ne danas, sutra ću”, „Sutra će biti bolje, sutra ću moliti, činiti dobro, sutra. Ta nas lukavština udaljava od onoga „da”, udaljava nas od Boga i vodi onomu „ne”, grešnomu “ne” onomu „ne” osrednjosti. Poznato “da, ali…”, “da, Gospodine, ali…” Međutim tako zatvaramo vrata dobru, a zlo je na dobitku zbog nedostatka ovih „da”. Svatko od nas ima zbirku takvih izgovora. Promislimo mnoge manjkave „da”. Naprotiv, svaki potpuni „da” Bogu započinje novu povijest: Bogu reći „da” uistinu je „iskonsko”, ono je iskon, a grijeh od kojega iznutra postajemo stari. Jeste li pomislili na to da nas grijeh iznutra stari? Brzo nas stari! Sa svakim „da” Bogu započinje povijest spasenja za nas i za druge. Poput Marije s vlastitim „da”. Na ovomu adventskom putu Bog nas želi pohoditi i iščekuje naše „da”. Promislimo: kakav „da” trebam danas reći Bogu? Promislimo, koristit će nam. I u sebi ćemo začuti glas Gospodnji koji nešto traži od nas, jedan korak naprijed. „Vjerujem u te, uzdam se u te, ljubim te; neka se u meni vrši tvoja volja za dobrom. To je „da”. Velikodušno i s pouzdanjem, poput Marije, danas recimo „da”, svatko od nas ih Bogu rekne svoje „da”. Gornji tekst je izvadak iz knjige pape Franje “Oče naš”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.
MOĆNI ZAGOVOR Danas počinje velika devetnica sv. Josipu – molimo za zagovor Marijina zaručnika i zaštitnika Hrvatske
SNAŽNA ZAGOVORNA MOLITVA Započnimo tridesetodnevnu pobožnost na čast svetog Josipa – molimo za njegov zagovor!
OD GUBITKA DJETETA DO ROĐENJA NOVOG Svjedočanstvo čitateljice: ‘Hvala ti, moj Pio, zbog tebe sam postala majka sveca’
OD GUBITKA DJETETA DO ROĐENJA NOVOG Svjedočanstvo čitateljice: ‘Hvala ti, moj Pio, zbog tebe sam postala majka sveca’