Najljepši čin vjere izlazi iz naših usta tijekom noći, u žrtvovanju, patnji, najvišem i neumoljivom naporu prema dobru, poput munje razdire tminu tvoje duše i nosi je kroz oluju do Srca tvoga Boga.

Jer, u najjačoj oluji Vaša duša počiva u naručju Vašega božanskog Zaručnika kao dijete u naručju majke. Stoga, ne bojte se i mimo spavajte potpuno sigurni da će Vas Gospodin voditi prema onome što je najbolje za Vas.

Nemojte misliti da Vam to govorim tek tako ili da se želim prema Vama obzirno ophoditi. Ne, to je živa istina.

Ako se, dakle, Isus pokaže, zahvali mu. A ako se sakrije, također mu zahvali. Sve je to šala iz ljubavi (Tutto è scherzo d’amore).

Jer, Bog mnogo strože postupa prema svojim prijateljima.

Od njih se skriva. Njima se pokazuje u gromovima i tminama Sinaja.

U gorućem si grmu. Grm plamti, zrak je pun gustih oblaka, duh ništa ne vidi niti razumije. Ali Gospodin govori, nazočan u duši koja sluša, razumije, ljubi i strepi.

Pa i da se svijet preokrene, pa i da sve bude uronjeno u tminu, nije važno! Usred grmljavina i tamnih oblaka Bog je s tobom.

Ako on živi u tmini brda Sinaj, usred munja, tamnih oblaka i gromova, nećemo li biti sretni što smo blizu njega? Odnosno, hoćemo li više voljeti njegove darove nego Ljubljenoga?

Jer Bog je neshvatljiv, nepristupačan. Što duša više prodire u dubine njegove ljubavi, to se više osjećaj te ljubavi smanjuje, i to do te razine da joj se čini da više ne ljubi… Vjerujte mi, što duša više ljubi Boga, to manje osjeća tu ljubav.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Marije Winowske “Pravo lice padre Pija”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.