Gotovo svatko zna da je sveti Pio iz Pietrelcine znao izmoliti i do stotinu krunica na dan, ali manje je poznato kako mu je pobožnost prema krunici usađena još u djetinjstvu za što je najzaslužnija njegova majka.

Nakon što je 6. siječnja 1903. bio na misi u sedam sati, šesnaestogodišnji Francesco Forgione, budući Padre Pio, vratio se kući pozdraviti obitelj prije odlaska u samostan. Majka ga je zagrlila i blagoslovila te mu dala krunicu koja se i danas čuva među najdragocjenijim predmetima koje je posjedovao.

Ovako je Padre Eusebio Notte, koji je živio sa svecem od 1960. do 1965., opisao taj događaj: “Majka je po džepovima stare pregače počela tražiti što bi mu mogla pokloniti. U jednom je džepu pronašla rubac kojim je potom obrisala suze, a u drugom krunicu. Izvadila ju je, poljubila te dala Francescu govoreći: “Uzmi ju, sine, i idi sretan jer kamo god pođeš uz sebe ćeš uvijek imati Gospinu zaštitu i srce svoje majke.” Tako je govorila žena koja nije znala ni čitati ni pisati.

Padre Pio uvijek je imao krunicu u ruci jer, kako je sam često govorio, “tako me naučila moja mama”.

(Eco dell’Addolorata 3/2002.)

Tekst je preuzet s dopuštenjem s web-stranice www.padrepio.hr.