Sveta Stolica nedavno je priznala čudo po zagovoru nadbiskupa Fultona Sheena čime bi Katolička Crkva uskoro trebala dobiti novog blaženika.

Za milijune kršćana diljem svijeta koje je njegova riječ, bila pisana ili emitirana putem radija i televizije, dotakla, to je iznimno radosna vijest.

Nadbiskup Sheen poznat je po svojim evangelizacijskim projektima, pronicljivosti i savjetima te zdravom katoličkom nauku koji je uvijek branio od kritičara i protivnika Crkve.

No, u njegovu uspješnom djelovanju posebno mu je pomogla jedna stvar – “sveta ura”, sat vremena dnevno provedenih u molitvi pred Presvetim oltarskim sakramentom.

Kako donosi Aleteia, Sheen je u svojoj autobiografiji objasnio da je na tu ideju došao tijekom bogoslovskih dana, ne napuštajući ju sve do smrti.

“Sveta ura. Je li teška? Ponekad se činila teškom. Mogla je značiti da trebam propustiti neki društveni događaj, ili se ustati sat ranije, ali u cjelini nikada nije bila teret već isključivo radost”, napisao je nadbiskup priznavši kako je ponekad znao i zadrijemati tijekom molitve.

No, čvrsto je vjerovao kako ga ona uvodi u dublji odnos s Isusom Kristom. U tim bi trenucima slušao Boga, a sve bi se njegove brige i misli utišale. Također, molitva pred Presvetim dala bi mu snagu za nadolazeći dan, a vjerovao je i kako mu je “sveta ura” očuvala poziv.

“Sveta ura postala je poput spremnika kisika koji oživljava dah Duha Svetoga usred prljave i smrdljive atmosfere svijeta. Čak i kad se činila beskorisna ili je nedostajalo duhovne intimnosti, još uvijek sam imao osjećaj da sam barem poput psa koji čeka pred gospodarevim vratima, spreman u slučaju da me pozove.”

Fulton Sheen je važnost svete ure naviještao i protestantima, potičući ih da svaki dan provedu sat vremena u molitvi kako bi se mogli “boriti protiv sila zla u svijetu”. Premda to nisu činili pred svetohraništem, neki su ga poslušali.

Isto čine i mnogi današnji vjernici koji dnevno odvajaju svoje vrijeme kako bi bili s Bogom. Neki pred Presvetim mole sat vremena, a neki mogu izdvojiti 15 minuta. No svaka je molitva dragocjena.

Zanimljiva je i priča kako je nadbiskup Sheen započeo sa “svetom urom”, praksom koju je držao punih 60 godina. Njegovim riječima to je izgledalo ovako:

Naime, kad su komunisti došli na vlast u Kini, počeo je progon Crkve. Grupa njih zatvorila je jednog župnika u župnom dvoru uza crkvu, zatim otišla u crkvu, razbila oltar i vrata svetohraništa, te zgrabivši ciborij sa svetim česticama tresnuli su njime o pod. U ciboriju su bile trideset i dvije posvećene hostije. Sve je to u dnu crkve promatrala djevojčica koja se molila, ali je komunisti prilikom izlaska iz crkve ili nisu primijetili, ili nisu obraćali pažnju na nju.

Iste noći djevojčica se vratila u crkvu. Provukla se pokraj stražara koji je čuvao župnikov dvor, te ušla u crkvu. Cijeli sat je provela u klanjanju kao naknadu za čin mržnje tih komunista. Nakon klanjanja došla je do oltara, kleknula, sagnula se i jezikom pokupila hostiju (laicima tada nije bilo dopušteno rukama dodirivati hostiju). Djevojčica je nastavila dolaziti u crkvu svake noći na jednosatno klanjanje i uzimati po jednu hostiju. Trideset i druge noći, kad je uzela posljednju hostiju, spotakla se, što je probudilo stražara. Pobjegla je, ali ju je on ipak uhvatio i kundakom nasmrt isprebijao. Sve te događaje promatrao je iz župnog dvora svećenik. I on nam je, sav potresen, sve to ispričao.

Kad sam to čuo, obećao sam Gospodinu da ću svaki dan, do kraja života, moliti sat vremena pred Isusom u Presvetom oltarskom sakramentu. Od tada je također moja jedina želja bila da svijetu donosim Srce Isusovo u oltarskom sakramentu.”

Više o tome možete pročitati OVDJE.

Plodovi ove molitve u životu Fultona Sheena bili su iznimni, a isti mogu biti i u vašem životu.

Tino Krvavica | Bitno.net