POZNATI SVETAC

Ove tri stvari vjerojatno niste znali o svetom Franji

Iako je sveti Franjo poprilično poznat svetac, većini se ljudi pri njegovu spomenu u mislima pojavi slika čovjeka koji pjevuši i skakuće po cvjetnim livadama, razgovara s pticama i draga vuka po glavi

Laura Lazić

Podijeli:

Ipak, sveti Franjo puno je više od toga. Istina je da je on bio radostan svetac, ali je on istovremeno bio svetac koji je živio ozbiljnim pokorničkim životom. Pred kraj života dobio je i stigme, prave rane koje su ga boljele, koje su krvarile. Često je bio prezren od svojih bližnjih – što od braće, što od svoje obitelji. Nerijetko je bio i neshvaćen. Često je hodočastio, i to na brda na koja je i danas, autom ili autobusom, nezgodno doći.

Ukratko, ne prikazuje se sveti Franjo bez razloga s raspelom u ruci.

Da bi ga se malo bolje upoznalo, izdvojili smo tri manje poznatih činjenica o njegovu životu.

Težak odnos s ocem

Sveti Franjo bio je poprilično radikalan čovjek. Nakon obraćenja odrekao se svega bogatstva, kojeg je imao mnogo, što njegovi roditelji nisu mogli razumjeti. Prvo je prodao skupu tkaninu kojom je trgovao njegov otac i zarađeni je novac darovao svećeniku za obnovu crkve svetog Damjana. Kada je to čuo njegov otac, razbjesnio se, a Franjo se od straha sakrio u neku špilju.

Kasnije se Franjo ukorio zbog svojeg kukavičluka te je izašao iz skrovišta i otišao natrag kući. Otac mu je i dalje bio bijesan – tukao ga je, vrijeđao, a na kraju ga je okovao u lance i zatvorio. Kada je otac otišao na put, majka, koja se nije slagala s tim grubim načinom, pokušala je odgovoriti Franju od njegova novog ponašanja, no nije uspjela pa ga je oslobodila.

Nakon što se otac vratio s puta, bio je ljut kada je vidio da je majka pustila Franju da ode, ali je onda otišao po one novce koje je Franjo dao za obnovu crkve i to ga je malo smirilo. Ipak ga je otišao tužiti biskupu – tu se dogodio onaj famozni performans kada se Franjo skida gol pred svima i odriče se čak i odjeće koju je nosio na sebi.

Usprkos mržnji kojom ga je otac obasipao, Franjo je strpljivo podnosio svoj križ i nije uzvraćao istom mjerom. Dirljivu je scenu napravio Franjo: pošto bi ga na ulici otac proklinjao, Franjo je uza se uzeo nekog čovjeka da ga blagoslivlja dok ga otac psuje. Tako je tamo gdje je bila psovka i kletva Franjo donio blagoslov.

Braća ometaju Franju dok piše Pravilo Reda (na kraju i izgube)

Jednom je prilikom jedan biskup, franjevac, na propovijedi rekao da su braća ponekad Bože, sačuvaj, a ponekad Bože, pomozi. A tako je to bilo i u Franjino vrijeme.

Naime, Franjo je već za svoga života svjedočio tome da su braća prestala živjeti onaj ideal koji su u početku krenuli nasljedovati. Htjeli su si malo pojednostaviti život. To je Franji razdiralo srce.

Nakon toga sveti Franjo dobiva objavu od Boga – da se povuče na brdo Fonte Colombo i da ondje napiše Pravilo. Ondje je postio i molio pišući Pravilo po Kristovoj objavi. Za to vrijeme njegova su draga braća vikala, bučila i bjesnila da bi ga što bolje ometali u njegovom svetom poslu.

A kada je napokon napisao Pravilo i dao ga bratu Leonu na čuvanje, braća su to Pravilo otela jer se nisu htjela izravno suprotstaviti Franji. Kaže se da je to Pravilo izgubljeno – od njega nije ostalo ništa.

Milosrdan poput Oca, Franjo je, po Božjem nadahnuću, ponovo otišao na Fonte Colombo i zabranio braći da ga posjećuju četrdeset dana. Oni su ga ponovo ometali, vikali (premda nisu prekršili njegovu zapovijed da ne prilaze), a kad ih je napokon primio, gotovo su mu naredili da ne napiše prestrogo Pravilo koje oni neće moći opsluživati – bez obzira na to što će možda opsluživanjem strožeg Pravila steći veće zasluge.

To je Franju duboko ražalostilo. Zavapio je Kristu moleći ga da progovori braći i kaže im da je to Pravilo Njegovo, a ne Franjino. Tada se začuo Kristov glas u kojem je rekao da je to Pravilo Njegovo i da onaj tko je poslušan Pravilu, poslušan je i samome Kristu: „Želim da se ovo Pravilo vrši doslovno, doslovno, doslovno.“

Nakon toga su zapanjena braća prestala zanovijetati. Franjo je napisao Pravilo, a papa Honorije III. potvrdio ga je. Nakon više od 800 godina, franjevci diljem svijeta i dalje ga opslužuju.

Poznata molitva koju nikada nije rekao

Za svetog Franju kaže se da se sav pretvorio u molitvu. Već smo pisali o onoj poznatoj molitvi koja se pripisuje svetom Franji, a koju on zapravo nije izrekao – „Gospodine, učini me oruđem svoga mira…“. Iako je u Franjinom duhu, ta je molitva nastala vjerojatno početkom 20. st.

Međutim, postoje brojne prekrasne molitve koje je sveti Franjo doista izrekao, a ovo je jedna od njih:

Hvale Bogu višnjemu

Ti si svet, jedini Gospodin Bog, koji čudesa činiš.

Ti si jak, Ti si velik, Ti si svevišnji,

Ti si svemoguć, Ti, Oče sveti, kralj neba i zemlje.

Ti si trojstven i jedan Gospodin, Bog nad bogovima.

Ti si dobro, sve dobro, najviše dobro,

Gospodin Bog živi i istiniti.

Ti si ljubav, milosrđe,

Ti si mudrost, Ti si poniznost, Ti si strpljenje,

Ti si ljepota, Ti si sigurnost, Ti si spokoj.

Ti si radost i veselje, Ti si nada naša,