Malo je molitava popularnije i ljudima draže od „Molitve sv. Franje za mir”. Gotovo svatko prepoznaje savršen sklad između riječi ove molitve i velikodušnog, radosnog i miroljubivog duha sv. Franje Asiškog. Pogledajmo bolje tu molitvu.

Mnoge će čitatelje iznenaditi da nijedan ozbiljan stručnjak, franjevac ili ne, ne bi smjestio Molitvu za mir među autentične spise sv. Franje. Prije nekoliko desetljeća postalo je očito da molitva potječe s početka 20. stoljeća, no sve donedavno nitko nije odredio točnu godinu. Istraživači tek sada razrješuju tu tajnu.

Prije nekih osam godina jedan mi je subrat dao e-mail francuskog znanstvenika Christiana Renouxa, sa Sveučilišta u Orleansu, koji je dobro upoznat s ovom tematikom. Renoux je 2001. napisao knjigu  La priere pour la paix attribuee a Saint Francois. Une enigme a resoudre (Molitva za mir pripisana sv. Franji: Zagonetka koju treba riješiti). Dok sam prije sedam godina radio na jednom spisateljskom projektu, zamolio sam dr. Renouxa da mi ukratko izloži svoja otkrića, na što je on ljubazno pristao.

Dr. Renoux: „Molitva za mir prvi se put pojavila 1912. u Francuskoj, u duhovnom časopisu La Clochette (Zvonce). Njega je u Parizu objavljivala katolička udruga La Ligue de la Sainte-Messe (Liga za svetu misu), koju je 1901. osnovao francuski svećenik o. Esther Bouquerel (1855-1923). Molitva je nosila naslov Belle priere a faire pendant la messe (Lijepa molitva za vrijeme mise), i objavljena je anonimno. Autor je možda bio sam o. Bouquerel, no identitet stvarnog autora i danas je tajna.”

„Francuski tekst molitve 1915. poslan je papi Benediktu XV. 1916. godine talijanski je tekst objavljen u L’Osservatore Romano. Oko 1920. jedan je francuski franjevac molitvu otisnuo na poleđini slike sv. Franje, s naslovom ‘Molitva za mir’, bez pripisivanja svecu. Molitva je između dva svjetska rata kružila Europom, i bila prevedena na engleski jezik.”

„Prvi poznati nam prijevod na engleski jezik pojavio se 1936. godine, u knjizi Living Courageously (Hrabro živjeti), autora Kirbyja Pagea (1890-1957), pastora jedne protestantske denominacije. Page je tekst pripisao sv. Franji. Za vrijeme 2. svjetskog rata i godinama neposredno nakon njega ta se molitva za mir raširila kao ‘Molitva sv. Franje’, i s vremenom je postala vrlo popularna kod ljudi svih vjera.”

Iako je napisana jednostavnim jezikom, Molitva za mir daje mnogo materijala za duhovno razmatranje. Donosim vam ovdje neke svoje misli o Molitvi za mir nadahnute riječima same molitve (napisanima podebljanim slovima) i primjerom sv. Franje.

Gospodine, učini me oruđem svoga mira.

Naše je poslanje na ovom svijetu, kao što je bilo i Kristovo, drugima donositi Božji mir – od Boga dano stanje „savršenog blagostanja” i potpunosti. Hebrejska je riječ za taj slojeviti koncept mira shalom. Često se koristi kao pozdrav mira, i njome se želi da oni koje pozdravljamo pronađu mir i puninu života.

I Franjo je to vidio kao svoje poslanje. U trećem poglavlju svoga Pravila iz 1223. godine svojim sljedbenicima piše: „Savjetujem, opominjem i potičem svoju braću u Gospodinu Isusu Kristu, kad idu svijetom da se ne svađaju niti prepiru niti druge osuđuju, već neka budu blagi, miroljubivi i čedni, skromni i ponizni, govoreći uljudno sa svakim kako se dolikuje […]. U koju god kuću uđu neka najprije kažu: ‘Mir kući ovoj’” (usp. Lk 10,5). To pokazuje da je Franjo doista bio oruđe mira.

Gdje je mržnja, da donosim ljubav!

U svojoj devetoj Opomeni sv. Franjo svojim sljedbenicima kaže: „Gospodin govori: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone (Mt 5,44). Istinski svojega neprijatelja ljubi onaj koji se ne žalosti zbog nepravde koju mu je nanio, nego se iz ljubavi Božje izjeda zbog grijeha njegove duše. I neka mu djelima iskaže ljubav.”

Gdje je uvreda, da donosim praštanje!

U nasilja prepunim križarskim pohodima Franjo je pronašao put mira, opraštanja i nenasilja. „Siromašak” je pošao u Egipat kako bi stupio u miran dijalog sa sultanom, i na tom je sastanku prevladao duh opraštanja, poštovanja i razumijevanja. Franjo bi i danas imao istu poruku za one koji nasilje smatraju jedinim rješenjem za terorizam.

Gdje je sumnja, da donosim vjeru!

Kad se kao mladić Franjo našao u velikoj sumnji o naravi Božje brige za njega, tražio je Božje lice u molitvi na samotnim mjestima. Bog je otvorio Franjine oči vjere. Svetac je imao viziju Krista kako ga s križa promatra pogledom punim ljubavi, od kojega se Franji, riječima njegova životopisca sv. Bonaventure, „rastapala duša”. Magla sumnje je nestala, i on je pošao svijetom oslobađati druge od njihovih vlastitih tereta sumnje.

Gdje je očaj, da donosim nadu! / Gdje je tama, da donosim svjetlo!

Sjetite se kako je sv. Franjo grlio gubavce i s ljubavlju prao njihove rane. Vjerujem da su mnogi od tih patnika u sebi osjetili novu nadu i povratak ljudskog dostojanstva kad su iskusili Franjinu brigu.

Gdje je žalost, da donosim radost!

Tajna radosnog duha sv. Franje bila je živa vjera u Boga prepunog dobrote i ljubavi. Bio je toliko zaljubljen u Boga da bi znao sa zemlje uzeti dvije grane, jednu namjestiti ispod brade kao violinu, a drugu vući preko nje poput gudala. Zatim bi sav ushićen na francuskom počeo pjevati Bogu pjesme hvale i ljubavi. Govorio je da želi da njegovi sljedbenici idu svijetom poput lutajućih pjevača, „da nadahnjuju ljudska srca i potiču ih na duhovnu radost”. To je primjer koji bismo i mi danas trebali slijediti!

Gospodine, daj da ne tražim da me tješe, nego da ja tješim druge;
da ne zahtijevam da me razumiju, nego da ja razumijem druge;
da ne tražim samo da mene ljube, nego da i ja ljubim druge!
Jer tko daruje, prima; tko prašta, bit će mu oprošteno, i tko umire sebi, rađa se za vječni život!

Sv. Franjo Asiški možda nije napisao riječi pripisane mu molitve, ali ih je zasigurno živio. Svatko tko zna čitati i razumjeti ove riječi odmah vidi da one prenose srž Evanđelja i da sažimaju ono najvažnije u svim velikim religijama svijeta.

Molitva sv. Franje za mir je duboki zdenac duhovne mudrosti. Dobro bi bilo što češće dolaziti na taj zdenac.

Jack Wintz OFM | Franciscan Media

Prijevod: Ana Naletilić