Ovaj vjeroučitelj dao je izvrsnih 5 savjeta samome sebi i kolegama kako dobro raditi svoj posao

Vjeroučitelj Marijan Lončar objavio je na društvenim mrežama zanimljiv status.

U njemu on navodi 5 “savjeta”, stvari koje ne smije zaboraviti želi li svoj zahtjevan posao obavljati na pravi način.

Napisao je:

“Prošlo je devetnaest godina od trojke iz kemije zbog koje nisam mogao upisati gimnaziju u Vinkovcima nego sam upisao onu u Đakovu. Ta trojka me navela na put na kojem sam danas. Četiri godine sam stanovao kao srednjoškolac sa studentima i studenticama tadašnjeg TuĐ-a, Teologije u Đakovu. Jeo s njima u restoranu „Croatia“, na bonove, visio u njihovoj informatičkoj sobi na internetu, slušao njihove rasprave, upijao razmišljanja, promatrao ih, gledao njihove borbe, gledao kako se vesele, plaču, uče, popunjavaju indexe, postaju vjeroučitelji.

Prošlo je sedam godina otkad sam i sam diplomirao na KBF-u u Đakovu.

Sada sam ja vjeroučitelj. I iz cijelog dosadašnjeg iskustva sam zaključio da će sve biti dobro ukoliko ne zaboravim pet stvari.

Pet jednostavnih podsjetnika samome sebi. Pet savjeta samome sebi…

Prvi: sjeti se svaki dan kako je pao Martin Luther. Prije nekoliko godina, na stručnom skupu za vjeroučitelje naš prof. s faksa obrađivao je tu temu. Iščitavao je Lutherov dnevnik i komentirao njegov put. Detalj iz Lutherova dnevnika (otprilike citat):

„Po cijele dane sam zauzet, radim kao sudac, pisar, matičar, vodim brigu o papirima, u velikoj sam gužvi, već tjednima nemam vremena za svetu misu i dnevnu molitvu.“

Put vjeroučitelja prema dolje zagarantiran je ovim „nemam vremena za svetu misu i dnevnu molitvu“… Na taj način tvoje svjetlo brzo će potamnjeti.

Drugi: genijalni Fulton Sheen jednom je prilikom izjavio da svećenici, redovnici i vjeroučitelji moraju biti čisti, dušom, srcem, umom jer – Bog ne radi s prljavim oruđem. Radim s djecom. Djeca su čista. Rade gluposti, ponekad su naporna, bezobrazna, nikad zločesta (ne volim ovaj „zlo“ u toj riječi…), ali su čistog srca. Bez grijeha koje činimo mi odrasli. Vjeroučitelj (učitelji svi?) ako se ne trudi biti čistog srca, misli, djela, koga će on usmjeriti Kristu? Toga se sjetim kad god mi neki prvašić poleti u zagrljaj.

On misli da sam dobar, čist (svet?) samo zato što sam vjeroučitelj… Čovjek sam, ali to nije izgovor – moram se truditi biti čist, jer Bog ne radi s prljavim oruđem… Ni majka ne mijesi kruh s prljavim rukama…

Treći: gradim li kult ličnosti na svom poslu, na nastavi? Prije nekoliko godina jedna mama mi je rekla da će ispisati dijete s vjeronauka ako mu nagodinu ne budem ja predavao… Moj ego tada do neba. Sada, ako čujem tako nešto, rastužim se, budem ljut na sebe i pokušavam shvatiti gdje sam pogriješio. Lijepo je da te djeca vole – još je ljepše, bolje i korisnije ako zavole i tvoj predmet, ma tko god da ga predaje… Ne gradi kult ličnosti, izgrađuj ljubav prema sadržaju svog predmeta (prema Njemu…).

Četvrti: na jednoj svetoj misi, uoči Božića, svi su izvlačili porukice, na papirićima, na kojima je pisao jedan savjet ili zadatak kako se bolje pripremiti za Božić. Ja sam izvukao papirić na kojem je pisalo: uzdržljivost. (Vjero)učitelj koji se ne zna kontrolirati, koji se razbacuje savjetima (pametuje?) svima iako ga to nitko nije tražio, koji mudruje, bez promišljanja, bez mudrog pristupa, pristojnosti, koji je neumjeren u govoru, nametljiv, koji gura nos gdje mu nije mjesto, koji komentira sve, koji je naporan – koga će on naučiti/evangelizirati? Postaje sablazan, odbojna osoba koja odbija sve od sebe pa i od Krista… Bože, koliko se mučim s ovim zadnjim…

Peti: podsjećaj se, Marijane, na prva četiri svaki dan…”, napisao je Lončar.

Bitno.net