'VRLO LUKAV NEPRIJATELJ'
Kako pobijediti ‘bolest’ kojoj smo svi skloni
Ta se bolest očituje kada smo zlovoljni i zajedljivi, neodlučni, kada uvijek odgađamo i kada živimo bez reda, bez odluke i nakana.
Lijenost je neka tromost duše i njezinih sposobnosti koja neuredno vuče na mirovanje i na nerad. U prvome redu lijen može biti razum, a to je onda kada je lijen misliti, kada je zabavljen beskorisnim i ispraznim mislima, kada gradi kule u zraku, kada površno ili nejasno misli, kada je rastresen, kada je u nekome duhovnome polusnu i opijenosti što je osobito čest slučaj kod molitve.
I volja boluje od lijenosti. Ta se bolest očituje kada smo zlovoljni i zajedljivi, neodlučni, kada uvijek odgađamo i kada živimo bez reda, bez odluke i nakana.
Na tijelu se lijenost očituje u sporosti, lagodnosti i tromosti. Lijenčina radije stoji nego hoda, voli sjediti nego stajati, radije leži nego sjedi. Dugo spavanje je najveća odlika lijenčine.
Lijenost u duhovnome životu pobijamo čestim i žarkim razgovorima s Bogom, usmenom molitvom, dostojnim izvanjskim držanjem i izmjenom molitava. Potrebno je kod svih naših čina steći neku okretnost a da ne naglimo. Što mora biti, neka se ne odgađa. Beskorisni poslovi jesu zakrabuljena besposlica. U svakome radu neka vlada red; budimo savjesni i vjerni u vršenju svojih odluka. – Izvanredno dobro sredstvo protiv duhovne i tjelesne lijenosti jesu tjelesne pokore i žrtve. Pokora i mrtvljenje svladavaju tjelesnu tromost i razveseljavaju duh.
Imamo mnogo razloga ne biti lijeni
Lijenost je sveopći neprijatelj. Svi smo joj više ili manje skloni, jer svi imamo tijelo. I najživlji i najsvježiji čovjek ili je lijen u mišljenju, ili su mu volja i tijelo tromi. Flegma, melankolija, cjepidlačarenje i sanjarenje samo su razne vrste lijenosti.
Lijenost je vrlo lukav neprijatelj. Osjećamo je kao slatko robovanje. Raste s nama, priučimo se na nju i ne osjećamo je; zna se upravo nepojmljivo vješto skriti. Njezin je grijeh kao grijeh koji se ne vidi i ne opaža. U početku nas uopće ne zavodi na grijeh. Svoj posao vrši kao prijazni i učtivi džepar.
Pa ipak, lijenost je zao i opak neprijatelj, jer slabi i ubija čitav duhovni život. Ako ništa ne postignemo i ako se ne uzdignemo do nekoga savršenijega života, kriva je lijenost. Ona nam otupljuje oštricu duha i volje, žalosti nam duh, uzbuđuje tijelo, krade nam vrijeme i bezbrojne zasluge te nam postupno razara naš duhovni život. Najgore je pritom to što se lijenost obično prilijepi uz najvažnija djela našega duhovnog života, kao što su razmatranje, posebno ispitivanje savjesti i vršenje pokore. Lijenost je vrlo slična mlakosti za koju kažu da je gamad duhovnoga svijeta; lijenost je njezina blizanka. Nitko ne želi da ga smatraju lijenčinom, a to je dovoljan razlog da napravi sve da to ne bude.
Gornji tekst je izvadak iz knjige Moritza Menschlera “Tri temelja duhovnog života”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.