Imam oči za svjetlo. Za zelenilo proljeća i bjelinu snijega. Za sivilo oblaka i plavetnilo neba. Za zvijezde u noći i za nevjerojatno čudo — da me okružuje toliko divnih ljudi.

Usta imam da govorim dobre riječi na koje drugi čeka. Usne imam za poljubac, ruke da nježno i s ljubavlju pružim siromahu kruh i utjehu.

Imam noge da krenem prema bližnjemu. I srce — za ljubav, toplinu — za one koji žive u samoći i hladni.

Imam tijelo da se približim drugima. Bez tijela ne mogu nikamo.

Ništa nije bez smisla. Sve ima svoje duboko značenje.

Zašto onda nisi sretan? Jesu li ti oči zatvorene? Usta gorka? Ruke “hvataljke” bez srca? Ili ti se srce osušilo? — Ne znaš li — stvoreni smo za radost?!

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Živjeti je radost” u izdanju Kršćanske sadašnjosti.