Neobična prijateljstva poznatih svetaca s vukovima i psima
Za pse se kaže da su najbolji čovjekovi prijatelji, a postoji i izreka da je čovjek čovjeku vuk. Ali postoje i bolji prijatelji od pasa, ali i gori neprijatelji od vukova – svemu tome uče priče iz života ova tri sveca
Vuk koji je proždirao životinje i ljude
Ako je neki svetac poznat po ljubavi prema životinjama, onda je to zasigurno sveti Franjo Asiški. Osim što ga se često prikazuje s pticama, on je i zaštitnik ekologije, a poznata je i priča o svetom Franji i vuku.
U Cvjetićima svetog Franje, u kojima je sabrano više priča iz života tog velikog sveca, piše da se, u vrijeme kada je sveti Franjo boravio u gradu Gubbiu, u okolici tog grada pojavio „velik, strašan i divlji vuk, koji nije razdirao samo životinje nego čak i ljude, tako da su svi građani grada i okolice živjeli u veliku strahu“.
Međutim, prema toj priči sveti Franjo prišao je vuku i razgovarao s njim. Obećao mu je da će ga mještani hraniti ako on zauzvrat ne bude više ubijao ljude i životinje, a vuk je na to pristao.
Ova fantastična priča ipak ima i svoju moralnu pouku: nakon toga dogovora sveti je Franjo, na opće zaprepaštenje mještana, došao u selo s vukom. Tamo je održao kratku propovijed u kojoj je rekao mještanima da je Bog zbog njihovih grijeha dopustio tu nevolju, ali da je od vuka koji može ubiti tijelo veće i pogibeljnije zlo pakleni oganj koji traje vječno.
„Koliko se zato treba bojati paklenih ralja kad se toliko mnoštvo straši ralja ovoga vuka. Dragi moji, vratite se dakle Bogu i činite pokoru za svoje grijehe. Bog će vas sada izbaviti od vuka, a u budućnosti od paklenog ognja“, rekao im je.
Anđeo ili pas?
Grigio (Sivko) bio je pas svetog Ivana Bosca koji mu se često pojavljivao u vrlo neobičnim i čudesnim zgodama. Stvorio bi se niotkud baš u trenutak kada je don Boscu trebala pomoć ili kada mu je prijetila velika nevolja.
Don Bosca su heretici nekoliko puta pokušali ubiti. Jednom je napadač ispalio dva hitca na don Bosca, a nakon što su ga oba promašila, nasrnuo je na njega. U tom trenutku se, niotkuda, pojavio Grigio koji je ugrizao napadača i tako spasio don Bosca.
Više puta ga je Grigio pratio noću kroz opasan dio grada, a don Bosco bi uvijek sretno stigao. A ponekad bi se Grigio pojavio u kući svetog Ivana Bosca i ne bi mu dopustio da izađe. Kasnije bi se ispostavilo da bi mu vani prijetila velika opasnost.
Ovo su samo neke od čudesnih zgoda don Bosca i Grigija, a uz njih treba se naglasiti i da se Grigio povremeno pojavljivao don Boscu više od trideset godina! Zbog toga neki, poput Paula O’Sullivana, smatraju da je tu bila riječ o anđeoskom posredovanju.
Pas koji je hranio sveca
Svetog Roka često se prikazuje uz psa koji mu liže rane. Ovaj svetac, koji je za života pomagao oboljelima od kuge, i sam se zarazio te je bio izbačen iz grada. Odbačen od ljudi, snalazio se kako je znao te je jeo i bilje. No, prema predaji, njemu je tada počeo svakodnevno dolaziti pas. On mu je postao pravi prijatelj – lizao mu je rane i donosio mu kruh.
Bila to samo priča ili istina, u svakom slučaju podsjeća nas da se trebamo uzdati u Božju providnost čak i kada smo sami i odbačeni od ljudi, jer On nas nikada neće ostaviti. I sam Isus u evanđelju kaže: „Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“ (Mt 6,34)