KROZ DOŠAŠĆE S MARICOM STANKOVIĆ (2)

‘Ne moramo imati dar proroštva, ali moramo biti anđeo koji ide pred Gospodinom’

Ta koji mu je od književnika i farizeja bio sličan?

Druga adventska nedjelja prikazuje nam lik Ivana Krstitelja.

Onaj koji je imao doći – imao je i svoga preteču. Onaj koga su vjekovi željeli – imao je onoga, koji će o njegovoj ljepoti govoriti prije nego se ukaže svijetu. Onaj koji je bio čežnja stoljeća – bit će naviješten po Elizabetinu sinu.

Gledajte njegov lik. Čovjek u snazi, ali sav iscrpljen od asketskog života. Gotovo čitav svoj vijek proveo je u pustinji u postu i molitvi. Odjeća mu je od dlake devine, a hrana skakavci i med divlji. Isposnik, pustinjak! Ili, po naški bi danas rekli, čudak, nastran, neuravnotežen.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ta koji mu je od književnika i farizeja bio sličan?

Svi su oni bili siti, dobro obučeni, pomno očešljani, uglađeni. Na Ivanu je bilo nešto divlje, šumsko, pustinjsko. A ipak su oni bili predstavnici službenog bogoslužja.

Ivan je poznavao svete knjige i njihov navještaj Mesije. Ali poznavali su ih i farizeji. Još savršenije, s naučnom erudicijom.

Ivan je znao da je vrijeme Mesijino blizu. I zato se pripravljao na njegov dolazak. Zato šutnja, postovi, prezir svega što je zemaljsko. Jer njegova je duša sasvim već okrenuta Mesiji, Kralju čije kraljevstvo nije od ovoga svijeta.

Farizeji se ne pripravljaju ništa. Tek zure u Sveto pismo i čekaju. Misle da su dovoljno spremljeni umom i srcem, a ne znaju da će biti nazvani, upravo od Onoga koga čekaju, pobijeljenim grobovima.

Ali Ivan ne samo što zna da je Mesijino vrijeme blizu, već on zna da je ono tu i da Mesija nije daleko. I Duh Božji koji ga je pozvao u pustinju, sad ga poziva da dođe u svijet, među ljude, da navješta Spasitelja.

A farizeji međutim čitaju i dalje svete knjige i proročka mjesta o Mesiji ali, jer su bili bez Duha Božjega, nije im bilo dano da saznaju dan i čas kad će se Mesija naći među njima.

A Ivan ga je vidio i upoznao. On ga je po krštenju uveo u javni život. On, preteča, glasnik, navjestitelj Isusov. Nama je dobro poznat Ivanov kratak život i njegova sudbina. Njegova revnost u službi Mesiji.

Njegov radikalizam u obrani i zastupanju istine.

Ali treba da se sada, u adventu, podsjetimo kako o svome preteči govori sam Gospodin. O nikome Gospodin nije tako govorio kao o Ivanu. Nikoga nije tako veličao kao Ivana.

»Što ste izašli u pustinju da vidite? Trstiku, koju ljulja vjetar? Ili što ste izašli da gledate? Čovjeka koji je obučen u mekušaste haljine? Oni, koji nose mekušaste haljine, u kraljevskim su dvorovima. Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Da, kažem vam, još više nego proroka, jer je o njemu pisano: eto, ja šaljem svoga anđela pred tvojim licem, koji će pred tobom pripraviti put tvoj« (Mt 11, 7-10).

Doista takve pohvale nije nitko dobio. Nijedan od apostola, nijedan od učenika, pa ni Marija, Majka Isusova. I opet i opet čitamo iste riječi pohvale. I svaki put nam se čine još dublje, još jače. Sretna li Ivana, o kome je Isus mogao tako govoriti!

Što ste izašli da vidite? Trstiku, koju vjetar ljulja?

O ne! Ivan je snažno deblo, snažni ponosni hrast, kojemu ni najveće oluje ne mogu naškoditi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ili što ste izašli da gledate? Čovjeka u meke haljine obučena? Takvi su u raskoši kraljevskih dvorova, a preteča Gospodinov je jednostavan, priprost, obučen u grubo odijelo od devine dlake.

Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Još više nego proroka, jer je anđeo poslan da pripravi put moj.

Želite li nakon ovoga da povučemo paralelu? S kime?

Sa mnom, sa svakom službenicom, svakom suradnicom Gospodinovom!

Ili zar nema sličnosti između nje i Ivana? Zar nije i ona preteča Gospodinov? Glasnik Gospodinov?

Zar i ona ne poravnava puteve pred Gospodinom? I treba li da su u njoj strane Ivanove duše?

Sigurno!

I ona treba da je snažna kao hrast. Daleko od svake mekušnosti. Čvrsta, čelična, jaka. Čovjek samozataje, asketa.

Ne mora imati dar proroštva, ali mora biti anđeo, koji ide pred Gospodinom. Anđeo koji uvijek gleda u Istinu. Anđeo koji se uvijek klanja. Anđeo koji savršeno ljubi.

Teško je to postići, ali meta nam je poznata i metode su poznate.

Treba samo jaka volja. Ivanova volja! Ivanova umrtvenost! Ivanova dosljednost!

Gornji tekst je izvadak iz knjige Marice Stanković Adventska čežnja. Dopuštenje nositelja prava (Suradnice Krista Kralja) za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi pročitajte na linku!


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 10. prosinca 2017.

Možda vam se svidi