U svojoj audijenciji o molitvi u studenom prošle godine papa Franjo nam je dao pouku o molitvi, usmjeravajući svoj pogled na Gospu i njezin primjer.

1. Majka Božja je molila. Kad je svijetu još uvijek nepoznata, kad je jednostavna djevojka, zaručnica čovjeka iz kuće Davidove, Marija moli.

2. Marija ne upravlja samostalno svojim životom: čeka da Bog na njezinu putu uzme uzde u svoje ruke i vodi je gdje On želi. Ona je poučljiva i tom svojom raspoloživošću stvara preduvjete za velike događaje koji uključuju Boga u svijet.

3. Njezin „evo me“ – tako mali, a opet tako velik – prethodili su u povijesti spasenja mnogi drugi „evo me“, tolike poslušnosti s pouzdanjem, tolike raspoloživosti za Božju volju. Nema boljeg načina za molitvu od toga da se poput Marije stavimo u stav otvorenosti, srca otvorena Bogu: „Gospodine, što Ti hoćeš, kad Ti hoćeš i kako Ti hoćeš“. To jest, srce otvoreno Božjoj volji. A Bog uvijek odgovara.

4. Marija prati u molitvi čitav Isusov život, sve do smrti i uskrsnuća; i na kraju nastavlja i prati prve korake Crkve koja se tek rađa (usp. Dj 1, 14). Marija moli s učenicima koji su prošli kroz sablazan križa. Moli s Petrom koji je podlegao strahu i plakao zbog grižnje savjesti. Marija je tamo, s učenicima, usred muškaraca i žena koje je njezin Sin pozvao da čine njegovu zajednicu. Ona moli zajedno s njima, u zajednici, kao ona koja pripada zajednici. Moli s njima i moli za njih.

5. Molitva zna ukrotiti nemir, zna pretvoriti ga u raspoloživost. Kad sam nemiran, molim i molitva mi otvara srce i čini me raspoloživim za Božju volju. Djevica Marija, u tih nekoliko trenutaka Navještenja, znala je odagnati strah, premda je predosjećala da će joj njezin „da“ priskrbiti vrlo teške kušnje. Ako u molitvi shvaćamo da je svaki dan darovan od Boga poziv, tada raširujemo srce i prihvaćamo sve. Učimo reći: „Ono što Ti hoćeš, Gospodine. Obećaj mi samo da ćeš biti prisutan na svakom koraku moga puta.“

6. Marijina je molitva tiha. U Evanđelju nam se prenosi samo jedna Marijina molitva: u Kani, kad moli svoga Sina za one siromašne ljude koji samo što se nisu osramotili na slavlju. Pa zamislimo samo to: slaviti svadbu i završiti je s mlijekom jer vina više nije bilo! Koja sramota! A ona? Moli i traži od Sina da riješi taj problem.

7. Marijina je prisutnost sama po sebi molitva, a njezina prisutnost među učenicima na Posljednjoj večeri, iščekujući Duha Svetoga, je u molitvi. Tako Marija rađa Crkvu, ona je Majka Crkve.

8. Marija je otvorena Božjem glasu koji vodi njezino srce, koji vodi njezine korake tamo gdje postoji potreba za njezinom prisutnošću. Tiha prisutnost majke i učenice.

9. Marija je prisutna zato što je Majka, ali je prisutna također zato što je prva učenica, ona koja je najbolje naučila sve o Isusu. Marija nikada ne kaže: „Dođite, ja ću riješiti te stvari“, nego kaže: „Učinite ono što Vam bude rekao“, uvijek pokazujući prstom Isusa. Taj je stav tipičan za učenika, a ona je prva učenica: moli kao Majka i moli kao učenica.

10. „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu“ (Lk 2, 19). Tako evanđelist Luka prikazuje Majku Gospodinovu u Evanđelju djetinjstva. Sve ono što se zbiva oko nje na kraju nalazi svoj odraz u dubini njezina srca: dani puni radosti kao i trenuci najveće tame, kad se i ona muči razumjeti kojim putevima mora proći otkupljenje. Sve završava u njezinu srcu, jer je prošlo kroz talionik molitve i bilo njome preobraženo. Bilo da su to darovi Mudraca ili bijeg u Egipat, pa sve do onoga strašnog petka muke: sve to Majka čuva i nosi u svome dijalogu s Bogom.