Kaže nam sveti Marko evanđelist: “Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili.”

Možemo zamisliti majke iza ove djece kako nježno guraju malene prema Isusu. Isus je sigurno oko sebe stvorio ozračje dobrote i privlačive jednostavnosti. Tim je ženama jako drago što se Isus približava njihovoj djeci i miluje ih. Njihova prepirka s učenicima koji su željeli održati red bila je prethodnica duboku Kristovu nauku.

Između otpora žena i prosvjedâ apostola koji žele udaljiti djecu, Isus prekorava učenike.

On rado boravi s tim mališanima: “’Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.’ Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.” Djeca i njihove majke su pobijedili: i toga dana sretni su se vratili kućama.

Moramo se približiti Betlehemu s raspoloženjem djece: jednostavno, bez predrasuda, otvorena i raspoloživa duha. Još više, potrebno je postati poput djeteta za ući kraljevstvo nebesko: “Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko”, reći će Gospodin drugom prigodom stavljajući dijete ispred svih.

Gospodin nam ne preporučuje djetinjastost, već nevinost i jednostavnost. U djeci vidi važne značajke i raspoloživosti za dostizanje neba i, u ovome životu, za ulazak u kraljevstvo vjere. U djetetu nema nikakvog osjećaja oholosti. Stalno su mu potrebni roditelji i ono to zna; zapravo je potrebito biće. Takav treba biti i kršćanin pred svojim Bogom Ocem: biće koje ima potrebu svega. Dijete živi potpuno u sadašnjosti i ničem drugom; bolest odrasloga je život u mnoštvu briga za “sutra”, ostavljajući praznim ovaj “danas”, koji bi, naprotiv, trebao živjeti u punoći.

Ovaj gest upućen malenima morao je osvojiti različite žene tamo nazočne, koje, možda, zaokupljene time da stave svoje dijete u prvi red, nisu dotada obraćale veliku pozornost na riječi koje je Isus upućivao mnoštvu.

Isus nas u ovome odlomku uči putu duhovnoga djetinjstva, koji nas vodi do otvaranja Bogu i do učinkovitosti u apostolatu: Biti malen! Velika odvažnost uvijek je svojstvo djece. Tko će zaiskati mjesec? Tko se ne obazire na opasnost da ispuni svoje želje? Zamislite dijete ispunjeno Božjom milosti, koje gori od želje da ispuni Božju volju, prožeto ljubavlju prema Isusu, oboružano ljudskim znanjem koliko god je više moguće – i eto vam slike apostola današnjice, kakva Bog, bez sumnje, želi.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)