U Bibliji se često spominje da je Bog ljubomoran. Filozofski gledano Bog ne može biti ljubomoran. To znači da Bog ne može nekoga zadržavati za sebe, on nikoga ne treba, njegov život ne ovisi ni o kome. No, to je pozitivan vid ljubomore. Ali Bog toliko voli čovjeka da ne može trpjeti da ga razara neko zlo, da čovjek osjeća da nije ljubljen i ga uništava udaljavanje od Boga. Bog je, naime, svjestan da je svako udaljavanje čovjeka od Boga udaljavanje čovjeka od sebe samoga i od života. Stoga je Božja ljubomora upravo izraz i snaga Božje ljubavi za čovjeka. Biblijski pojam Božje ljubomore prema čovjeku jest izraz njegove odlučnosti da sve dadne za čovjeka, znak njegove ljubavi da on želi s čovjekom zauvijek biti u zajedništvu. Ujedno je to i izraz Božje svemoći. Bog nikada ne može izgubiti.

Bog je stoga nekako po prirodi ljubomoran, a to i znači da mu nitko ne može oduzeti niti dio slave, vlasti, čudesnosti i svemoći. Kad netko to pokušava, tad se na neki način Božja svemoć, vječnost, neizgubivost osvećuje na tom čovjeku jer i on čini zlo uzimajući sebi ono što pripada Bogu.

Stoga Božja moć razara svako zlo oko čovjeka, čovjeka stavlja na njegovo mjesto da bi opet on mogao doći k Bogu i tako biti spašen. Bog, dakle, nije ljubomoran na sebe, nego na čovjeka. Bog nije ugrožen i zato ljubomoran, nego Bog ljubi čovjeka koji je ugrožen i zato je ljubomoran na njega. Božja je ljubomora znak da je čovjek svetinja. Jao onima koji čovjeka ubijaju i uništavaju!

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Liječiti brak i obitelj”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.