Svijet je prepun mržnje, ljubomore, zla, ratnih strahota. Kao da je neko sivilo, bolje reći crnilo prekrilo svijet. Priča Kaina i Abela ponavlja se u mojoj Ukrajini koja je raspeta kao i Isus na križu. Djeca kojoj sam držala vjeronauk sada su na bojištu.

Čovjek čovjeka stoljećima, tisućljećima razapinje. Na drugom pak kraju svijeta ovdje u Africi posjetile smo Pascala. Našeg gubavca. Mjesecima očekivana kiša došla je iznenadno u olujnom vihoru te mu odnijela i drugu polovicu zemljane kolibe. Ujutro sam se pitala je li još živ. Stigavši našle smo ga pod drvetom. Samog. Te noći on je kao Isus također zavapio: „Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?!“

On je trenutno moj Raspeti na drvetu križa. Kao i djevojčice iz sirotišta. I bit ćemo uz njih kao što bi bila i Marija. Svijet je prepun raspetih Isusa. Tko je tvoj i gdje je tvoj Raspeti? Marija nije mogla spriječiti Sinovo razapinjanje, tako ni mi ne možemo zaustaviti ratove i ostale strahote. Ali po uzoru na Nju možemo biti uz Njega. Dokraja, a tada se čuda događaju.

Čovječe dragi, ne dopusti da Raspeti bude pored tebe, a ti okreneš glavu jer ti je teško biti uz njegovu patnju i otkriti svoju nemoć. Jer Uskrsnuće je blizu. Ispred nas je. Budimo puni nade, vjere i ljubavi uz Raspete diljem svijeta ukazujući im da Uskrs slijedi. Primimo ih u svoje kuće, zavidajmo im rane, sagradimo im kolibe, budimo uz njih i ljubimo ih dokraja kao što je Marija ljubila. Ne odstupajmo ni koraka iako je teško. Uskrsnuće je pred nama!

s. Ivančica Fulir, misionarka u Beninu

Razmatranje s. Ivančice objavljeno je u suradnji s Papinskim misijskim djelima u Republici Hrvatskoj.