Što činiti pred kušnjom?

Odmah je odbiti. Kušnja nam ne može ništa ako je odbijemo, bezopasna je ako ne razgovaramo s njom. Od trenutka kada počnemo razgovarati s njom, od trenutka kada počnemo vagati za i protiv onoga što nam kaže, od trenutka kada počnemo uzimati u obzir ono što nam predlaže, od toga trenutka naša se snaga lomi, naše protivljenje slabi. Jednom kada započnemo razgovor, trebat će nam mnogo više snage da je odbijemo.

Mi ispovjednici zapažamo i kako se neki pobožni pokajnici ponekad jako opterećuju mislima koje ih iskušavaju da počine teške grijehe. Te vrlo pobožne osobe ne mogu objasniti odakle im takve misli i imaju osjećaj krivnje i nemoći. Shvaćajući što je razumljiva vrsta koju demon unosi, dolazimo do zaključka da ćemo se protiv nje najbolje boriti ako se na nju ne obaziremo, ako činimo upravo suprotno od onoga što nam predlaže ili ako se počnemo moliti. Očajavanje ne služi ničemu. Ako osoba ne očajava, onda će demon očajavati.

Demon nam može uvesti misli, slike ili uspomene, ali ne može ući u našu volju. Može nas iskušavati, ali ćemo na kraju učiniti ono što želimo. Ni sve paklene sile ne mogu prisiliti nekoga da počini i najmanji grijeh.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Summa Daemoniaca” Joséa Antonija Fortee. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.