Prihvaćajte jedni druge; smiješite se jedni drugima. Nije to uvijek lako. Naiđu trenuci kad mi se teško nasmiješiti susestri. Zato moramo moliti. Moramo Isusu dati mjesta u sebi jer to je uvjet da ga možemo davati drugima.

Ako naučite umijeće međusobnog prihvaćanja, bit ćete slični Kristu jer njegovo je srce uvijek otvoreno i misli na druge. Isus je proveo svoj život među ljudima čineći dobro. Štoviše, i njegova Majka, u Kani, mislila je na potrebe drugih i tako učinila da upoznaju Isusa.

Isus nam je zapovjedio da učimo u njegovoj školi kako bismo bili blaga i ponizna srca. Ako to zaista jesmo, onda ljubimo jedni druge kao što nas je on ljubio.

U čitavom svijetu osjeća se strahovita žeđ za ljubavlju. Pokušajte stoga uvesti molitvu u obitelj, naučite svoju djecu moliti. Jer dijete koje moli, sretno je dijete; obitelj koja moli čvrsto je sjedinjena i povezana. I da biste to postigli, ljubite jedni druge kao što vas Bog ljubi, a znate kako je nježna njegova ljubav.

Neobično je važno da djeca čuju roditelje da govore o Bogu. Djeci je potrebno omogućiti da postavljaju pitanja o Bogu.

Jednom mi se dogodilo da sam dala neku molitvu jednom nevjerniku; on ju je ponio kući i njegova djeca počela su je moliti. Kad smo se ponovno susreli, reče mi: “Majko Terezijo, nemate pojma koliko je ona vaša molitva unijela promjene u moju obitelj. Djeca žele znati tko je Bog; žele znati zašto vi o njemu trajno govorite i zašto radite to što radite.”

Promatrajući svoje roditelje djeca uče živjeti, uče ne biti ravnodušni prema Bogu.

Zato moramo moliti:

Moj Gospodine, ja te ljubim; moj Bože, molim te oprosti mi; moj Bože, vjerujem u tebe; moj Bože, imam povjerenja u tvoje vodstvo.

Pomozi nam da ljubimo jedni druge kao što nas ti ljubiš.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Molitva – svježina jednog izvora”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.