SUSRET S KRISTOM U EUHARISTIJI

Majka Terezija i Isus Krist: Misa joj je bila najvažniji trenutak u danu

Jednom su zamolili Majku Tereziju da komentira činjenicu da je mnogim ljudima danas teško potpuno prihvatiti Kristovu prisutnost. Njezin odgovor novinaru bio je jednostavan i iskren: “To je zato što Ga ne poznajete.” To definitivno nije bio slučaj s njom.

Foto: Zvonimir Atletić, Majka Terezija i sveta misa, Majka Terezija i Isus Krist

Foto: Zvonimir Atletić

Isus je nedvojbeno bio središte njezina života, što može posvjedočiti bilo tko tko ju je dobro poznavao. Utjelovljeni Sin Božji za nju nije bio koncept ili udaljeno Biće ili slika na zidu, nego živa stvarnost, Osoba koju je poznavala i s kojom je bila u duboku i prisnu prijateljstvu. Voljela je Isusa “svom snagom ženskoga srca,” i to toliko da ga je željela “ljubiti kao što Ga nitko nikada nije ljubio”. Bliskost i potpunost toga odnosa najbolje je opisana njezinim vlastitim riječima: “Za mene Isus je moj Bog. Isus je moj Zaručnik. Isus je moj Život. Isus je moja jedina Ljubav. Isus je moje Sve u Svemu. Isus je moje Sve.” On je zauzimao prvo mjesto u njezinu životu i “ništa i nitko” nije ju moglo odvojiti od njega.

Majka je Terezija nastojala razumjeti, vrjednovati i slijediti različite značajke Isusova života na zemlji. Stoga je skriveni i jednostavni život koji je Sin Božji izabrao za sebe postavši čovjekom nikada nije prestajao nadahnjivati. Živeći u Nazaretu, mjestu nepoznatu, radeći kao skroman stolar i čineći obične svakodnevne stvari tijekom trideset godina u poslušnosti Očevoj volji i u pokornosti svojim vlastitim stvorenjima, pokazao nam je koliko nam je Bog bliz i kolika je vrijednost svakidašnjega. Ovaj život poniznosti i jednostavnosti, tiha i predana služenja u poslušnosti Božjoj volji bilo je ono što je nastojala nasljedovati.

U svojemu kratkom javnom životu Isus je “prošao zemljom čineći dobro” (Dj 10,38). Apostolat Majke Terezije kao Misionarke ljubavi bio je slijediti Isusov primjer, posebno u njegovoj povlaštenoj ljubavi prema siromašnima i njegovoj milosrdnoj ljubavi prema grješnicima. Njezina djela ljubavi za najpogođenije bila su sudioništvo u misiji koju je Krist povjerio svojoj Crkvi i koja se ostvaruje različitim karizmama[1] tijekom stoljeća.

Od svih otajstava Isusova života njegova je Muka ipak bila ta koja se najdublje utisnula u dušu Majke Terezije. Bila je zapanjena dubinom i širinom Božje ljubavi prikazane u Isusovim posljednjim satima na zemlji, od njegove agonije u vrtu do raspeća. Križ je bio konačni dokaz njegove ljubavi: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15,13). Majka je Terezija često promišljala o Isusovoj Muci, govorila o njoj i, što je najvažnije, temeljila svoj stav prema patnjama, neizbježnom dijelu svakoga ljudskog života, prema primjeru samoga Isusa. Želeći biti jedno sa svojim Ljubljenim koji je ljubio do kraja i izdržao sve patnje iz ljubavi prema nama, ona je prihvatila mnoge svoje patnje u zajedništvu s njim kao način da pokaže “veću ljubav” za Boga i zadobije milost za duše.

Dok su je česta razmatranja o otajstvima Isusova života, objavljenima u Novomu zavjetu, uvodila u prisniji odnos s njim, povlašteni način Majke Terezije za svakodnevni susret s njim bila je euharistija u svoj punini njezina otajstva i sakramentalne stvarnosti. Euharistija je bila neophodna kako bi živjela jedinstvo s njim. Misa, u kojoj se otajstva vjere koja su se dogodila u prošlosti iznova uprisutnjuju, bila joj je najvažniji trenutak u danu. Da bi svoj život učinila istinskom žrtvom ljubavi, sjedinila se s Isusovom žrtvom u euharistijskom slavlju i prikazala samu sebe u jedinstvu s njim da bude razlomljena i podijeljena najsiromašnijima od siromaha. Na misi bi dobivala milosti potrebne da bi mogla ostvariti ono što je Bog želio od nje toga dana. Kada bi se ukazale prilike da “u svojemu tijelu dopuni što nedostaje mukama Kristovim”,[2] ona ih je prihvaćala kao življenje svoje mise.

Dnevno euharistijsko klanjanje bila je dodatna prilika da sjedi do nogu Gospodinovih i sluša ga. Bilo je to vrijeme kada ga je ljubila i dopustila mu da je ljubi; govorila mu o svojoj ljubavi i svojoj želji da utaži njegovu žeđ. Ona je bila tu da ga utješi i zauzvrat on je tješio nju, ne u osjećajima, nego u stvarnosti vjere. Iako tiha, njegova ju je prisutnost ispunjavala mirom, snagom i žarom da zrači njegovu ljubav prema drugima, osobito najsiromašnijima od siromaha kojima ju je pozvao služiti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Majka Terezija- Gdje je ljubav, ondje je i Bog. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.


[1]    Karizma je poseban i osebujan način življenja duhovnoga života i služenja ljudima.

[2]    Kol 1,24.

Objavljeno: 16. rujna 2016.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi