Najvažnija molitva za sve koji se bore s ohološću

Oholost se nekome može činiti dalekim grijehom, rezerviranim za političare, direktore i milijunaše, ili pak za ljude koji odbijaju Božju ljubav. No shvatila sam da je upravo oholost jedna od najvećih napasti na duhovnom putu. Svecima i gorljivim kršćanima bila je kušnja kroz sva stoljeća. Čim se počnemo osjećati svetima, primjećivati vlastiti duhovni rast, stjecanje vrlina, divljenje zajednice i priznanje da smo „dobri“ – oholost se ušulja, tiho, gotovo kao nuspojava toga rasta. Često se skriva iza ljubavi prema Bogu i životu s Njim, iza dugih molitava, upornog odricanja i hrabrih djela služenja. Malo-pomalo, djela ljubavi pretvara u tapšanje po ramenu koje šapće: „Vidiš kako si velik? Ne treba ti Bog. Ti si kao Bog.“ Dinamika tog grijeha suptilna je i ljepljiva – baš kao što je bila za Adama i Evu u Edenskom vrtu.

Doista, oholost je temeljni grijeh Adama i Eve – ona ih je nagnala da odvrate pogled od Božje ljubavi zbog želje da budu poput Njega (Post 3). Grijeh u našem životu jednako je poguban kao što opisuje biblijska priča: kvari naš odnos s Bogom, s drugima i sa samima sobom. Oholi smo kad mislimo da smo više nego što jesmo; kad strepimo oko toga kako ćemo ispasti bolji od drugih, kad stalno želimo da se naše zasluge priznaju. Prema crkvenoj tradiciji, oholost je korijen svakog drugog poroka. Naša sklonost osuđivanju drugih i netrpeljivost prema ispravku počinju s ohološću. U njoj se uspoređujemo s drugima, a onda se budi zavist. Ona vodi do bijesa, ogorčenosti, taštine, duhovne lijenosti i prijevare. Može učiniti da nam sve i svi izgledaju kao prijetnja našoj želji za moći, divljenjem i savršenstvom. Na kraju, oholost nas izolira i čini slijepima za Ljubav.

Za mene je oholost bila stalna borba. Znam da nisam jedina. Navela me da povjerujem u laž kako moja vrijednost dolazi iz nečega što se tiče mene same: mojih talenata, postignuća, izgleda, odnosa, uspjeha ili vrlina. Kad god me to iznevjeri, ostajem prazna, bezvrijedna i beskorisna. Tada ne mogu prihvatiti Božje milosrđe. Zaboravljam Istinu koju je Isus došao objaviti: da moja vrijednost proizlazi jedino iz toga što sam ljubljeno Božje dijete, čija se ljubav i prihvaćanje ne mogu oduzeti, bez obzira na moje padove i promašaje. Kao što je rekao sveti Ivan Pavao II.: „Nismo zbroj svojih slabosti i neuspjeha, nego zbroj Očeve ljubavi za nas i naše sposobnosti da odražavamo Njegova Sina.“ Ali kako vratiti tu Istinu? To je moguće jedino kroz poniznost.

Zamijeniti oholost poniznošću

Kako je učio papa Franjo u svojoj katehezi o oholosti, spasenje dolazi kroz poniznost, pravog lijeka za svaki čin oholosti. Sama riječ poniznost, od latinskog humus, znači zemlja. Paradoksalno, spuštajući se do svojih korijena, uzdižemo se prema Nebu. To je još jedan način izražavanja Isusove pouke: „Tko se ponizi, bit će uzvišen“ (Lk 14,11). „Bog je zaljubljen u poniznost“, uzvisuje nas zbog naše malenosti, služenja, a ne zbog darova, bogatstva ili sposobnosti. Njegova logika suprotna je logici svijeta. Njegova ljubav ne traži ništa više od nas osim da priznamo Njegovu veličinu i našu malenost.

Poniznost znači prihvatiti ono što jesmo, biti vjerni istini o Božjoj veličini i našoj malenosti. On je taj koji preobražava, a ne mi. Kako je rekla sveta Terezija Avilska: „Poniznost je hod u istini.“ A taj hod je put prema baštinjenju zemlje (Mt 5,5).

U tom smislu, biti ponizan ne znači poricati vlastitu vrijednost niti loše govoriti o sebi, umanjivati vlastiti rad, talente i postignuća. Naprotiv, to znači vidjeti sebe onako kako nas Bog vidi: ni više, ni manje; prihvaćati vlastitu stvarnost. Upravo u toj stvarnosti, u objektivnoj istini – a ni u kojoj drugoj – Bog nam se otkriva. U Njegovoj ljubavi postajemo novi i uzvišeni. Poniznost nam dopušta da budemo istinski slobodni, da budemo ono što jesmo, pod pogledom Oca koji nas ljubi.

Litanije poniznosti

Nije lako rasti u poniznosti. Nemoguće ju je steći vlastitim snagama, bez milosti Duha Svetoga. Dobra vijest jest da tu milost trebamo samo zatražiti.

U svojoj borbi s ohološću naišla sam na Litanije poniznosti, molitvu koju je 1867. sastavio „rimokatolički svećenik“, a kasnije ju je popularizirao kardinal del Val, državni tajnik pape sv. Pija X.

Ova se molitva na prvi pogled može činiti oštrom – tako je bilo i meni. Kroz nju Boga molimo da nas oslobodi svake želje za čašću, pohvalom, priznanjem, pa čak i ljubavlju; te da nas izbavi od straha od poruge, zaborava i klevete. Ide toliko daleko da molimo: „da u mišljenju svijeta drugi rastu, a ja se smanjujem“.

Prvi put kad sam pokušala moliti ovu molitvu, činilo mi se previše. Riječi su mi zapele u grlu. Odreći se želje da budem voljena, hvaljena, čašćena… činilo se štetno za moje samopouzdanje i strano radosti i ljubavi za koje sam znala da ih Bog želi za moj život. Jer, Bog je u moje srce stavio tu želju za ljubavlju i priznanjem, pa su one dobre… zar ne?

Nakon drugog i trećeg čitanja počela sam razumijevati. Litanije ne traže od Boga život bez ljubavi i priznanja, život ispunjen odbacivanjem, poniženjem i usamljenosti. To je molitva u kojoj Boga molimo da nam želja za tim stvarima – koje same po sebi nisu loše – ne upravlja životom. To je molitva za veću slobodu, da oslobodi naše srce od navezanosti, da našu vrijednost vrati tamo gdje joj je mjesto: u naše božansko sinovstvo, u ljubav koju nam je Krist darovao na Križu – dar veći i uzvišeniji od bilo čega što nam svijet može ponuditi.

Čak i nakon tog uvida, Litanije su mi bile teške. Ipak, bila sam duboko odlučna osloboditi svoju dušu oholosti. Tada sam svako jutro počela puštati uglazbljenu verziju Litanija. Mjesecima sam to činila. Osjećala sam kako Duh Sveti iscjeljuje moju potrebu za vanjskim priznanjem, moju želju da zablistam i moj strah od odbacivanja. Počela sam više voljeti samu sebe, otkrivajući Božji pogled na mene i Njegove snove za moj život, veće od mojih i svjetskih. A još više – počela sam više voljeti druge, oslobađati se uspoređivanja i zavisti, radovati se njihovim uspjesima i njihovoj svetosti. A i vlastitoj.

„Da drugi budu svetiji od mene, pod uvjetom da ja postanem onoliko svet koliko trebam biti“ (posljednji redak Litanija).

Molitva za one koji se bore s ohološću

Ako se i ti boriš s ohološću, ako osjećaš da su pritisci svijeta preteški, da su tvoja očekivanja od sebe previsoka, da se stalno uspoređuješ s drugima (društvene mreže, netko?), da uvijek iznova zaboravljaš na beskonačnu ljubav kojom te Bog ljubi; ako ti se vrijednost stalno čini kao da visi o niti ljudskog priznanja ili profesionalnog uspjeha – tada možda žeđaš za vodom ovih Litanija. Ako im pristupiš srcem spremnim na iscjeljenje, one mogu postati instrument na tvom putu prema većoj slobodi da ljubiš, da služiš, da rasteš – i da budeš svet onoliko koliko ti, i samo ti, trebaš biti.

Litanije poniznosti

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Gospodine, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče Nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Isuse, blaga i ponizna Srca, Učini srce moje po Srcu Svome!

Od želje da budemo poštovani, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo voljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo slavljeni,
Od želje da budemo hvaljeni,
Od želje da budemo voljeni više od drugih,
Od želje da nas pitaju za savjet,
Od želje da budemo priznati,
Od želje da budemo omiljeni,
Od straha da ne budemo poniženi,
Od straha da ne budemo prezreni,
Od straha da ne budemo prekoreni,
Od straha da ne budemo oklevetani,
Od straha da ne budemo zaboravljeni,
Od straha da ne budemo ismijani,
Od straha da ne budemo osumnjičeni,
Od straha da nam ne nanesu nepravdu,

Da drugi budu voljeni više od nas, Isuse, daj nam milost da to želimo!
Da drugi budu poštovani više od nas, Isuse, daj nam milost da to želimo!
Da drugi budu izabrani, a mi ostavljeni po strani, Isuse, daj nam milost da to želimo!
Da drugi budu hvaljeni, a mi nezapaženi, Isuse, daj nam milost da to želimo!
Da u očima svijeta drugi mogu rasti, a mi se smanjivati, Isuse, daj nam milost da to želimo!
Da drugi imaju prednost pred nama u svemu, Isuse, daj nam milost da to želimo!
Da drugi postanu svetiji od nas, a da mi postanemo sveti koliko ti želiš, Isuse, daj nam milost da to želimo!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!