Sav je njezin život po punini Božje milosti bio svetost koja ima izvor u žrtvi Križa. Ona je jedina, od svih ljudskih sinova i kćeri, savršeno Bezgrješna tijekom cijeloga svojega života. Ona je svojim djevičanstvom, svojom dobrotom, blagošću, samilošću prema svakoj bijedi i ljubavlju prema svima, prolazila zemljom kao čudo Božje milosti. Takvu je Majku nebeski Otac htio za svojega Sina.

Svetost i grješnost su suprotstavljeni svjetovi. Grješnost je tama, svetost je svjetlost; grješnost je neprijateljstvo prema istini i dobru; svetost je njihova svjetlost, odraz Božje svetosti. Svetost je Nebo, grješnost je pakao.

Apostol Petar pisao je mladoj Crkvi: “A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni, da naviještate djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu…” (1 Pt 2,9)

Grješnost je odvratna Božjoj svetosti i Božjoj pravednosti; ali, Isus Krist nam je dao svoju Majku kao utočište grješnika. I njoj je grijeh odvratan, ali grješnika ljubi majčinskim srcem i strepi za njegovo spasenje. Ona je milosrđe i Isus je zato htio da njezino Srce bude utočište i putokaz grješniku u neizmjerno Božje Milosrđe.

Ruska obraćenica Tatjana Goričeva napisala je nekoliko knjiga o kršćanstvu kao najvećem bogat­stvu što ga Bog u Crkvi i po Crkvi dariva čovje­čanstvu. Često se vraća na ulogu Majke Božje u spasavanju ljudi grješnika. Tako u knjizi Mi obra­ćenici iz Sovjetskog Saveza (Paris 1883.) piše: “Majka je Božja upravo to biće blještavo od svjetla, je­dinstveno, savršeno. Biće savršene duše i tijela…”

Bezgrješna, upravo grješnike privlači na Božji put, jer im je utočište. Moli za njih da prihvate milost, da promijene život, da uvide ljepotu čistoga života. Tatjana nastavlja: “…Ako smo prije prezirali moral, ne shvaćajući njegove temelje, sada smo jasno uvidjeli da grijeh koji obeščašćuje tijelo – grijeh tijela – nije tek ljudska izmišljotina, nego ima ontološko značenje. Svaki grijeh rastavlja čovjeka od Boga, od njega samoga i donosi sa sobom smrt. Kako sada shvaćamo čistoću i kako ju cijenimo!

Morali bismo sa žarom, potpuno, ali trijezno, na prikladan način obdržavati zapovijedi Evan­đelja…

Majka je Božja prva ostvarila ovu savršenost a da se pritom nije udaljila od nas i da nije postala nepristupačnom.”

Svako obraćenje iz tame grijeha u svjetlost Božjega života, čudo je Božje milosti; pobjeda je Božje ljubavi, a u tom je čudu prisutna Majka Gospodinova kao utočište, zagovornica i vodi­teljica k Srcu vlastita Sina.

Spomenuta Tatjana Goričeva u svojoj knjizi Put Bogu Spasitelju (Đakovo, 1985.) piše: “Za nas žene, Marija je najuzvišenija slika ženstvenosti koja se u njoj uzdiže do nepristupačne visine u čistoći… Njezinu primjeru, koji je pun beskrajne po­niznosti i poslušnosti, želim prilagoditi svoj život i svoja djela.” (ib. str. 96).

Ovo razmišljanje o Mariji kao utočištu grješnika, završimo jednim suvremenim svjedočan­stvom. Uzimamo ga iz knjige Matjaža Puca “Obraćenje”. Ponizno priznaje da je svoju mladost živio sa svim porocima koji su danas tako rašireni među mladima: droga, alkohol, psovka, nemoral. Ali, jednoga jutra osjetio je strahotu svojega grješnoga stanja i probudila se u njemu želja za oslobođenjem. Povjerovao je da je Isus Krist Spasitelj.

U 31. godini života ušao je prvi put u katoličku crkvu. Ugledao je lik Majke Božje i odmah mu je sinula misao: Ona će te spasiti! Naučio je molitvu Očenaš, o čemu kaže: “Samo onaj kršćanin koji je naučio duboko i često moliti, može živjeti kao istinski kršćanin… Kakve sreće da mi je dao upoznati Očenaš, molitvu koja je temelj svih naših molitava. Zdravo Marijo je bila moja druga molitva koja mi nikad nije dosadila.” Naučio je moliti krunicu i završavao je zazivom: “Majko Božja, dovedi me u Crkvu svoga Sina!” I ona ga je dovela u Crkvu! Kad se ispovjedio, osjetio je neopisivu radost i mir. Želio je da i njegova žena dijeli s njim tu radost vjere. O tome piše: “Dogodilo se to da je moja žena bila upravo ljuta na mene kad sam joj ispričao svoje traženje i otkriće. Bio sam svjestan da joj nikada neću posredovati vjeru. Molit ću, Mariju ću moliti, samo mi ta mogućnost ostaje. Nakon dvije godine i ona je ušla u Crkvu, primajući krštenje… Tako bih rado vikao pred mnoštvom: ‘Krist živi ovdje i otkupljuje grješni svijet. Kakve radosti u Otkupljenju.'”

Tu radost Otkupljenja koja ima izvor u Sinu Božjemu, raspetomu i uskrslomu, vodi Majka Spasiteljeva, Utočište grješnika! Blaženi mučenik Alojzije Stepinac govorio je da ne gubi nadu za spasenje grješnika koji se Majci Božjoj utječe za spasenje. Amen!

kardinal Franjo Kuharić, 10. listopada 2001.

Gornji tekst je ulomak iz knjige kardinala Franje Kuharića Božja remek-djela u izdanju Glasa Koncila. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte NA LINKU!