Spasenje čovjeka i uzdignuće čovjeka Božjim oproštenjem u dostojanstvo sina Božjega, kćeri Božje, najveće je djelo Božje ljubavi prema čovjeku. Kako se ta Božja ljubav očitovala? Očitovala se najvećim događajem, a to je utjelovljenje vječne Riječi! Isus Krist je taj najveći, najsvetiji i najsudbo­nosniji događaj povijesti. Marija je neodjeljivo uključena u otajstvo Kristovo!

Na čovjekov grijeh Bog odgovara milosrdnom ljubavlju.

Druga božanska osoba Presvetoga Trojstva – Riječ ili Sin Očev – usvaja našu ljudsku narav da se za nas rodi kao čovjek, da bude vidljiv ljudima i među ljudima; da objavi Radosnu vijest o kraljev­stvu Božjem; da božanskom istinitošću objavi puninu istine o Bogu i o smislu samoga čovjeka; da svoje riječi potvrdi djelima Božje svemoći: liječeći svaku bolest i svaku nemoć, oslobađajući opsjednute od zloduha, oživljavajući mrtve. Rodio se kao dijete od Djevice i Majke Marije.

Pojavio se medu ljudima svoga vremena, na malom prostoru zemlje izraelske, kao svjetlost istine i ljubavi, a ipak zamrziše ga; ljudi ga krivo optužiše i na križ ga pribiše krvnici kao nemoćno janje. Sve je to Isus Krist – pravi Bog i pravi čovjek prihvatio da sebe prikaže kao žrtvu ljubavi za svakog čovjeka. Samo cijenom te ljubavi mogu se ljudima oprostiti zločini i grijesi. Ta je Kristova ljubav dobila pečat i jamstvo istinitosti, a to je uskrsnuće. Na Veliki petak Isus je umro, a treći je dan uskrsnuo. Njegovo je sveto čovještvo preobraženo za besmrtnost u slavi vječnoga života.

Kako je onda Marija uključena u to najveće djelo Božje? Na prvim stranicama Svetoga pisma, objave Božje – čitamo da se zloduh približio ženi Evi – da je zavede na neposlušnost Božjoj volji. I ona je povjerovala zavodničkoj laži, prekršila Božju zapovijed i tako je svoju slobodu okrenula protiv Božje ljubavi. Grijeh je zloporaba slobode. Umjesto da slobodno bira dobro, čovjek bira zlo.

Tako se na početku dogodio grijeh koji odjekuje kroz cijelu ljudsku povijest zlom i koji odjekuje u svakom ljudskom biću nagnućem na zlo. Mladi priznaju da ih je lakše pokvariti nego odgojiti za pravu čestitost.

Da bi se ponovno uspostavio čovjekov savez s Bogom u ljubavi i pomirenju, trebala je opet ljudska sloboda prihvatiti u ime ljudskoga roda ponudu Božjega spasenja. Ljubav se prihvaća slobodno ili se odbacuje slobodno.

Nazaretska Djevica Marija bila je izabrana vječnom Božjom odlukom da bude djevičanska Majka Sina Božjega, ali da to prihvati punom svojom slobodom, iz vjere i ljubavi.

Zato je ona u trenutku svog postanka stvorena u milosti. Njezino je cijelo biće ispunjeno Duhom Svetim Posvetiteljem. Ona je od početka sva Božja, bez ljage istočnoga grijeha. Ona je u punom smislu hram Duha Svetoga. Duh Sveti djeluje u njoj punom svojom božanskom slobodom jer ona svojom punom ljudskom slobodom prihvaća Božju milost i Božju volju. Arkanđeo Gabrijel pozdravlja je u času navještenja: »Zdravo, milosti puna!« Ispunjena milošću, sva Božja, ona odgo­vara: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« (Lk 1, 38)

Marija je remek djelo Duha Svetoga. On je umjetnik koji oblikuje sliku Božju u čovjeku. On je odgojitelj za puninu vjernosti i svetosti života. On ulijeva u duhovnu srž čovjekovu svu ljepotu, dobrotu, vjeru i ljubav. On je odgojitelj pravednika i Božjih prijatelja. On ulijeva milost i u raskajanog grešnika! Marija je toga svjesna. Zato pjeva svoju pjesmu zahvalnicu: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje… Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo!« (Lk 1, 46-47. 48 a. 49)

Milosno djelovanje u čovjekovoj duši na po­seban način pripisuje objava Božja Duhu Svetome jer je u neizrecivoj tajni Presvetoga Trojstva treća božanska osoba upravo – Ljubav Oca i Sina. Stoga je milosno djelovanje u čovjeku djelovanje ljubavi. Svetost čovjekova raste toliko koliko čovjek surađuje s milošću koju Duh Sveti ulijeva u dušu. Marija je bila najposlušnije stvorenje nadahnu­ćima Duha Svetoga. On je bio u njoj ljubav prema Bogu i prema ljudima, koje joj je Isus s križa povjerio – da im bude duhovna Majka u redu milosti.

Zato je Marija najsavršeniji uzor vjere, posluš­nosti Božjoj volji, uzor suradnje s Duhom Svetim u rastu svetosti i stoga nam je darovana da bude utočište, tješiteljica, zagovornica i da nas vodi Isusovim putem u vječno spasenje.

Dolazak Spasiteljev u svijet je ostvaren njezinim djevičanskim majčinstvom jer ono, kako kaže Evanđelje, »što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga«. Mt 1, 20)

Ne možemo zamisliti Crkvu bez Djevice i Majke Marije! Ne možemo zamisliti ni svoj vjernički život bez iskrene pobožnosti prema onoj koja nam je Majka na opasnom putu života prema vječnoj domovini! Zato je pozdravljamo svaki dan: »Zdravo, milosti puna! Blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus!« Duh Sveti odgaja Crkvu u toj pobožnosti prema Majci Božjoj!

Neka Duh Sveti i nas odgaja u toj pobožnosti da se u nama umnoži vjera, učvrsti nada i utjelovi ljubav!

kard. Franjo Kuharić, 27. svibnja1998.

Gornji tekst je ulomak iz knjige kardinala Franje Kuharića Vjeruješ li ovo? u izdanju Glasa Koncila. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte na ovom linku!