Sveta misa i sveta pričest. Za većinu nas one su uvijek bile tu, i nikada nismo morali o njima posebno razmišljati. Kada ne bismo mogli otići na misu u svojoj župi, mogli smo otići negdje drugdje, možda uz manje „tehničke” poteškoće.

No odjednom više nije tako. Koronavirus (COVID-19) poslao nas je sve u karantenu, a Papa i biskupi potiču nas da gledamo svetu misu na televiziji i prikazujemo do sada nam nepoznate molitve „duhovne pričesti”.

Mnogim se katolicima bilo teško prilagoditi ovim hitnim mjerama. Na kraju krajeva, poanta mise je Isusova stvarna prisutnost u Presvetom oltarskom sakramentu. Što ostaje kada prisutnost nije stvarna, nego virtualna? Zašto gledati prijenos mise ako ne možemo primiti sakrament?

Koji je smisao televizijskoga prijenosa mise?

Povijest, pa čak i ona nedavna, pokazuje nam koliko toga uzimamo zdravo za gotovo.

Unatrag stotinu godina bilo je uobičajeno da vrlo malo ljudi prima svetu pričest. Na pojedinoj misi najčešće se pričešćivao samo svećenik koji je slavio misu.

Sv. papa Pio X. (1903. 1914.) poticao je vjernike da se češće pričešćuju, ali mnogo je ljudi ipak imalo osjećaj da su nedostojni. Išli bi na svetu misu i molili. Crkvena zapovijed bila je da se pričešćuje barem jednom godišnje, za vrijeme Uskrsa.

Ljudi u neobičnim okolnostima također su se morali suzdržavati od pričesti. Svećenicima je stoljećima bilo zabranjeno slaviti svetu misu na morskoj pučini, osobito ako su valovi bili veliki. Opasnost od prolijevanja vina ili od prosipanja čestica hostije bila je prevelika, i zato su svećenici slavili „pomorsku misu”, koja je uskoro dobila i (neobični) drugi naziv „Missa Sicca” („suha misa”).

Svećenik bi tada molio sve molitve svete mise osim prikazivanja, posvete i pričesti. Pričesti ne bi bilo jer nije bilo posvete, nije bilo žrtve.

Mnogo je priča iz prošloga stoljeća o svećenicima koji su prikazivali suhe mise u ekstremnim uvjetima. Sluga Božji Walter Ciszek tako je postupao u sovjetskim radnim logorima jer nije imao redovit pristup ključnim elementima: pšeničnome kruhu i vinu od grožđa.

Sv. Josemaría Escrivá, osnivač Opus Dei, jednako je činio dok je bio u pritvoru za vrijeme Španjolskoga građanskog rata – kao oltar su mu poslužili kovčezi poredani jedan na drugi. Postoje slične priče iz nacističkih koncentracijskih logora.

Prijenos svete mise preko interneta ili televizije veoma je moderan način održavanja toga prastarog običaja.

Američki su biskupi rekli u svojim „Smjernicama za televizijski prijenos liturgije” iz 1996. godine: „Iako televizijski prijenos svete mise nije zamjena za sudjelovanje u stvarnoj proslavi crkvene liturgije, on ipak pruža mogućnost onima koji ne mogu biti tjelesno prisutni 1) da se poistovjete sa zajednicom koja štuje Boga, 2) da čuju Riječ Božju i 3) da budu potaknuti na izražavanje hvale i zahvale.”

Katekizam Katoličke Crkve čak nas i potiče da se „snađemo” na te načine onda kada ne možemo stvarno biti na svetoj misi u crkvi.

Ako nema dovoljno posvećenih službenika ili zbog drugog važnog razloga bude nemoguće sudjelovanje u euharistijskom slavlju, veoma se preporučuje vjernicima da sudjeluju u službi Riječi, ako se ona prema propisima dijecezanskog biskupa slavi u župnoj crkvi ili na drugom svetom mjestu, ili da potrebno vrijeme provedu u molitvi osobno ili u obitelji ili, prema prigodi, u skupinama obitelji.” (KKC § 2183)

Sveta pričest glavna je blagodat svete mise, ali mnogo je dodatnih blagodati, kako ističu biskupi i Katekizam Katoličke Crkve, a koje su i dalje dostupne u virtualnoj svetoj misi.

Liturgija je glavni nositelj katoličke tradicije od naraštaja do naraštaja. Ponavljanjem (svakodnevnim ili tjednim) ona nas oblikuje u katoličkoj kulturi. Slušajući redovito riječi svete mise, upijamo ih. Tako mnogi sitni dijelovi svete mise postaju ukorijenjeni u široj kulturi: „mea culpa” („moj grijeh”), „Gospodine, smiluj se”…

Liturgija također usmjerava našu pozornost na jedinstvenost svakoga dana. Inače bismo zaboravili posebne dane – svetkovine, ili spomendane svetaca. Ako gledamo svetu misu, svaki je dan različit na suptilan, poseban način. Svaki dan ima svoje molitve i čitanja, a u propovijedi se mogu dati praktični savjeti za suočavanje s nacionalnom ili lokalnom situacijom dok se ona mijenja.

Ključ za sudjelovanje u svetoj misi na daljinu jest želja. Dokazani način za poticanje te želje je „duhovna pričest”, molitve koje izražavaju svjesnu želju da se primi sveta pričest kada se to ne može učiniti tjelesno.

Papa Franjo i biskupi potiču vjernike da koriste takve molitve, za koje je na Tridentinskom koncilu rečeno da donose „brojne blagodati”. Najčešće inačice su one koje preporučuju moliti sv. Alfonz Liguori i sv. Josemaría.

Jedna je žena na društvenim mrežama usporedila televizijski prijenos svete mise s razgovorom preko Skypea sa svojim mužem koji je u vojsci negdje u inozemstvu. To nije optimalno, priznala je. Na neke načine tako samo još jače osjeća njegovu odsutnost. Ali virtualni kontakt i dalje je bolji od nikakvoga kontakta, i to obnavlja njezinu čežnju za danom kada će se njezin muž vratiti kući.

Svaka duhovna pričest pokazuje na sljedeću svetu pričest. Svaka virtualna sveta misa pomaže nam iščekivati sljedeći put kada ćemo stvarno biti na misi u crkvi, na dan koji samo Bog zna.

Katolička tradicija ovdje na svetu misu primjenjuje riječi iz Knjige Otkrivenja: „Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo jer dođe svadba Jaganjčeva, opremila se Zaručnica njegova!” (Otk 19,7).

Ovo je jedan način kako se mi možemo pripremiti.

Molitve za duhovnu pričest

O moj Isuse, padam ničice do Tvojih nogu i prikazujem Ti pokajanja svojega raskajanog srca, koje je poniženo u svojoj ništavnosti i u Tvojoj svetoj prisutnosti.

Klanjam Ti se u sakramentu Tvoje ljubavi, neizrecivoj Euharistiji. Želim Te primiti u bijedno prebivalište koje Ti nudi moje srce.

Dok čekam na sreću sakramentalne pričesti, želim Te posjedovati u duhu. Dođi k meni, o moj Isuse, jer i ja, koliko mogu, dolazim k Tebi!

Neka Tvoja ljubav obuhvati moje cijelo biće u životu i u smrti. Vjerujem u Tebe, uzdam se u Tebe, ljubim Te.

Amen.

papa Franjo (izvorno sastavio sluga Božji Rafael Merry del Val)

„Moj Gospodine, želim te primiti s čistoćom, poniznošću i pobožnošću s kojom te je primila tvoja presveta Majka, s duhom i žarom svetaca.”

sv. Josemaría Escrivá

Mike Aquilina

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net

Tekst je izvorno objavljen na portalu Angelus News i objavljujemo ga u hrvatskom prijevodu s ekskluzivnim dopuštenjem koje vrijedi isključivo za portal bitno.net.