Što je veće naše pouzdanje u Boga, to će nas on više ljubiti i davati nam to više svojih milosti. Na čemu se to povjerenje temelji? Na što se oslanja? Može nam se dogoditi da se nađemo u zabludi. Mislimo da se uzdamo u Boga, no svoje pouzdanje zapravo ne polažemo u njega – nego u sebe.

Pogledajmo tipična katolika koji se lijepo vlada, koji daje dobar primjer, koji se pouzdaje u Boga. I onda ta ista osoba odjednom počini neki doista ponižavajuć grijeh. Obeshrabren je i žalostan. Njegovo pouzdanje u Boga slabi. Na kraju ne ostaje ništa od pouzdanja jer misli da je ionako jadni grešnik.

Što pokazuje ta reakcija? Pokazuje da “pouzdanje u Boga“ nije bilo pouzdanje u Boga – nego u sebe i u svoja djela. Kada si zadovoljan svojim djelima, imaš pouzdanja u Boga. A kada padneš, tvoje pouzdanje nestaje. To nije pouzdanje u Boga jer se Bog ne mijenja.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jacquesa Philippea “Istinsko milosrđe”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.