Došla je k meni jer joj se činilo da je nestabilnost u njezinome životu paralizira. Proteklih osam godina bilo je obilježeno kaotičnim, nepovezanim, kratkoročnim obvezivanjima. Upitao sam je da mi ispriča kako to ona pokušava razlučiti Božju volju. Nakon nekoliko minuta slušanja postalo mi je jasno da njezinim pristupom dominira emocionalno rezoniranje, strah od dugoročnoga obvezivanja, i tvrdnja da ima neposredan i nepogrešiv pristup Božjemu umu i volji. Naročito sam zapazio da su mnoge od stvari za koje je rekla „Bog mi je rekao” bile upravo one stvari koje su činile da se vrti u krugu, i uvjeravale ju da je Bog isto tako kaotičan i neodlučan kao i ona.

Susreli smo se nekoliko puta, i pokušao sam joj pomoći da pronađe nešto stabilnosti tako što će posve praktično promišljati o nekima od svojih temeljnih životnih odluka, i pokušao sam je uvjeriti da je njezino pretjerano oslanjanje na nefiltriranu tvrdnju da ima neposredan mistični pristup Božjemu glasu čini previše sklonom da svoje hirove i sviđanja smatra čvrstim dokazima. Također sam joj rekao: „Shvaćaš li da mi svakoga puta kada mi kažeš ‘Bog mi je rekao’, ili ‘Gospodin mi je to stavio u srce’ staviš na put nemoguću prepreku? Što bih ja mogao reći na takve tvrdnje? ‘Ne, žalim, Bog je u krivu?’” Nasmijali bismo se.

Proveli smo nekoliko sastanaka razgovarajući o razlučivanju kao o uklapanju emocija u jednu cjelinu s razumom i dobrom prosudbom, a što sve treba biti formirano vjerom. Također smo razgovarali o dugoročnijemu radu na kultiviranju čvrstih vrlina, koje bi joj trebale pomoći pri obvezivanju na dulje vrijeme, i pri hrabrome suočavanju s neizbježnim teškoćama. To bi joj trebalo, rekao sam, pomoći da izbjegne zamku u koju je zapadala – poistovjećivanje tvrdnje „ovo je teško” s tvrdnjom „Bog me vodi nekamo drugdje”.

Također sam pokušao uvjeriti je da je njezina predodžba Boga prepuna pogrešnoga gledanja na stvari – predestinacije. Ona je smatrala da je Bog detaljno unaprijed utvrdio sve pojedinosti njezinoga života, a njezin je strašni posao bio da u svakome trenutku pogađa koje su točno te pojedinosti. Živjela je u smrtnome strahu od neuspjeha, što ju je vodilo još zakučastije na hipermističnome putu traženja nepogrešivoga pristupa Božjemu glasu, koji joj „diktira” u stvarnome vremenu, to jest: „Kćeri moja, čini ovo; ne čini to”. Rekao sam:

„Da, ponekad nam Bog u izvanrednim okolnostima daje mistične milosti kojima nam komunicira svoju volju, i zaobilazi uobičajeni proces korištenja zdravorazumske prosudbe. Takvi karizmatski trenuci mogu biti prelijepi, iako se čak i njih mora provjeravati. No Bog inače djeluje po pažljivome promišljanju o tome kako mi možemo najbolje ljubiti Njega i bližnjega u danome trenutku; po molitvi za božansko prosvjetljenje, težnji za čistoćom srca, po maksimalnome korištenju naših darova za boljitak Crkve i svijeta, oslanjajući se na razborite mentore radi savjeta i ispravljanja krivih stvari, donoseći svoje najbolje moguće prosudbe, a zatim idući naprijed s voljom da ustrajemo i nosimo križ; a cijelo vrijeme otvoreni ispravljanju.”

Također sam pokušao pomoći joj da u Božjoj volji otkrije divnu slobodu i radost, tvrdeći da nam Bog omogućava mnogo prostora u kojemu možemo koristiti stvarnu kreativnost, koja pozitivno doprinosi novost Njegovome planu. Rekao sam: „Bog je Otac, a ne diktator; ljubljeni, a ne gospodar lutaka. On nam ne daje slobodu pa da je zatim učini nebitnom. Da, on želi da imamo srce djeteta, ali također i um odrasle osobe (1 Kor 13,11).” Pokazao sam joj citat iz jedne knjige filozofa Petera Kreefta koji joj se učinio veoma oslobađajućim:

„Uzmite karakterističan primjer u kojemu su oba različita odabira podjednako dobra. Uzmite primjer seksa u braku. Dokle god ostanete unutar granica Božjega zakona – nema preljuba, nema okrutnosti, nema egoizma, nema neprirodnih činova kao, na primjer, kontracepcije – sve je u redu. Koristite svoju maštu. Zar postoji samo jedan jedini način na koji Bog želi da vodite ljubav sa svojim supružnikom? Kakvo smiješno pitanje! No vođenje ljubavi s vašim supružnikom veliko je dobro, i Božji dar. On želi da odlučite hoćete li biti nježni ili živahni, u pokretu ili mirni, glasni ili tihi, tako da vaš supružnik zna da odlučujete vi, a ne netko drugi, ili neka knjiga.”

Na našemu posljednjemu sastanku dao sam joj citat svetoga Augustina, koji sam zapisao na kartotečnoj kartici, i rekao sam joj: „Ovo je bit onoga što sam nastojao podijeliti s tobom. Ako shvatimo to, onda smo shvatili sve, i ne možemo pogriješiti.” Neka svi prihvatimo i živimo ovo, da se dogodi Božja revolucija.

„Dakle, jednom zauvijek, dana vam je kratka zapovijed: Ljubi Boga, i čini što želiš. Ako šutiš, šuti u ljubavi; ako vičeš, viči u ljubavi; ako kažnjavaš, kažnjavaj u ljubavi; ako pošteđuješ, pošteđuj u ljubavi. U svim stvarima neka unutra bude korijen ljubavi, jer iz toga korijena ne može izniknuti ništa osim onoga što je dobro.”

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.