P. AUGUSTYN PELANOWSKI

Kad nam Gospodin daje iskustvo crnih oblaka

Kada Bog realizira u nama svoje zamisli proživljavamo to kao dolazak crnih oblaka na naše nebo. Izuzetna je stvar dolazak Duha Svetoga u naš život.

Foto: Unsplash

Često zazivamo: „Dođi, Duše Sveti!“ I što će on napraviti kada dođe? Prekrit će nas. Pokriti tamom. Bacit će sjenu na nas. Hodat ćemo u sjeni – možda u sjeni drugih? A možda u takvoj tami u kojoj ništa ne možemo vidjeti, jer će Duh Sveti biti iznad nas? Kad je Duh Sveti sišao u Hram – o tome je pisano u 8. poglavlju Prve knjige o kraljevima – svećenici pobjegoše iz Hrama! Osjećate li komičnost te situacije? Svećenici pobjegoše zbog dolaska Duha Svetoga! 

A kad su svećenici izašli iz svetišta, oblak ispuni dom Jahvin, i svećenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni dom Božji! Tada reče Salomon: „Jahve odluči prebivati u tmastu oblaku, a ja ti sagradih uzvišen dom da u njemu prebivaš zauvijek.“ (1 Kr 8, 10 – 13) 

Ali to se uistinu događa, jer kad Duh Sveti dolazi u Hram tvojeg tijela: najradije bi pobjegao. Crna sjena, mračan scenarij, crne misli, crne mogućnosti! Izdrži to. Gospodin je rekao da će prebivati u crnom oblaku! Kada su svećenici izišli, oblak je ostao Hramu. Kad se arkanđeo Gabrijel udaljio od Marije, Duh Sveti je počeo stanovati u njezinoj duši. Kada gubimo ljude na koje se oslanjamo, tada dobivamo Boga.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gospodin ti daje iskustvo tame da bi iskušao tvoje povjerenje

Gospodin ponekada daje iskustvo crnog oblaka da bi ti kroz njega mogao vidjeti pouzdaješ li se uistinu u Boga. Da bi on sam mogao vidjeti ljubiš li uistinu i da bi vaš odnos mogao rasti i razvijati se. Ne možemo govoriti o pouzdanju u Boga kada vidimo naš miran i blag put za sljedećih tridesetak godina. Sve češće zapažam u sebi protivnosti i besmislenosti koje nisam u stanju ukloniti, niti ih razumjeti. Mogu ih jedino primiti, samo sam to u stanju – primiti ih pouzdajući se da su oni djelo milosti. Bog mi je obećao da će biti prisutan u mojem životu i znam da on ne krši svoja obećanja. Ne vidim izlaz iz kritične situacije, ne vidim mogućnosti, ne vidim rješenje problema, ponekada ne vidim smisao, ne vidim životni cilj, sve je prekriveno crnim oblakom nemogućega, i zato se uzdam u tebe, Duše Sveti. I vidim da se, zahvaljujući tomu što ne vidim, mogu pouzdati u Boga. Jer oblaci sakrivaju sunce prije negoli kiša padne. Prije dolaska Duha Svetoga širi se tama. Ništa ne vidiš, jer su oblaci iznad tebe puni milosti. Ne osjećaš Božju prisutnost, sve je zamršeno, potres je oko tebe, sve se ruši, misliš da je Bog ljut, misliš da će te kazniti… To nije istina.

On je tu kraj tebe da bi te ljubio. Da bi promijenio hladan, tvrd, tek iskopan iz zemlje metal, mora ga baciti u ražarenu peć. Da bi se ohladilo užareno željezo, stavlja ga se u ledenu vodu, zar ne? Protivnosti učvršćuju materijal. U Heraklita se to zove enentiodromia (enantios – protiv; dromos – okret) – elementi prolaze kroz protivnosti, voda postaje vatra, vatra postaje voda, i zahvaljujući tomu životni proces ide naprijed. Ljubav ima prigodu da sazrije kada doživi mržnju. Ne boj se biti ranjen, ne boj se sazrijevanja u crnom oblaku zajednice. Pouzdaj se, jer Bog nije izgubio kontrolu nad situacijom. Njemu ništa ne prolazi kroz prste. 

p. Augustyn Pelanowski

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Od Duha do uha”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 1. studenoga 2019.

Možda vam se svidi