“Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliče lice da ih zapaze ljudi kako poste. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću. A ti kad postiš, namaži glavu i umij lice da te ne vide ljudi gdje postiš, nego Otac tvoj, koji je u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.” (Mt 6, 16-18)

“Kad postite…”, kaže Isus. Jesi li već koji put postio?

Ne mislim na to, što si u petak umjesto odreska pojeo šaumšnite, nego da si se pošteno odrekao ukusnih zalogaja, primamljivog voća, ponuđene torte ili deserta kod stola.

Jesi li se koji put odrekao punog stomaka?

I to dragovoljno?

Ima li to uopće nekog smisla? Zašto ne bih jeo, kada je jelo tu? A osim toga postoji i peta zapovijed, koja me obavezuje, da se brinem za svoje zdravlje i da ostanem u snazi!

I ipak Gospodin kaže: “Kad postite…” Jesi li to već pokušao?

Jesi li već primijetio, kako se pri tome stari egoist u tebi oslobađa iz zatvora svoga ja? Kako se pogled najednom oslobađa za Boga? Kako srce odjednom osjeća dašak Boga? Njegove zahtjeve? Njegovu blizinu?

Prijatelju, iza toga stoji 2000 godina iskustva: kad postite…

Hoćeš li to pokušati?

Savjetujem ti: Nemoj u tome pretjerivati. Neka to za tebe vrijedi uvijek.

I poneki put Gospodin će ti na poseban način pokazati:

Sada bi bilo dobro biti suzdržljiv u jelu i piću, jer sada želim ja, tvoj Bog, biti u tvojoj blizini, želim otvoriti vrata tvoga srca.

Gospodine, oslobodi me moje tjelesnosti!

Gospodine, udijeli mi nove oči, koje će zapažati tvoju blizinu!

Gospodine, nauči me odricanju, da bih tebe postigao!

Gornji tekst je izvadak iz knjige Herberta Madingera “Gospodine, što želiš da učinim?”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.