Krunica, upravo zato što polazi od Marijina osobnog iskustva, izrazito je kontemplativna molitva. Bez te kontemplativne protege, izgubila bi svoje značenje, kao što je to Pavao VI. jasno istaknuo: „Krunica je bez razmatranja kao tijelo bez duše, njezino moljenje u tom slučaju pada u pogibao da postane mehaničko opetovanje da se suprotstavi Isusovoj opomeni: ‘Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani’ (Mt 6,7).

Moljenje Krunice po samoj svojoj naravi zahtijeva polagan ritam, pružanje dovoljnog vremena kako bi molitelj mogao bolje razmišljati o otajstvima života Gospodinova, gledanima kroz Srce One koja je bila Gospodinu najbliža, pa da bi se na taj način mogla odatle crpsti neslućena bogatstva.” (Apostolska pobudnica Marialis cultus (2. veljače 1974.)

Vrijedi se zadržati na tome dubokom razmišljanju Pavla VI., da bi se istaknuli neki vidici Krunice koji pokazuju da je doista Krist u središtu te kontemplativne molitve.

(Rosarium Virginis Mariae, Krunica Djevice Marije, KS, Zagreb, 2003. br. 12.)

Gornji tekst je izvadak iz knjige “365 dana s Ivanom Pavlom II.”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.