Papa Ivan Pavao II. održao je 2003. godine govor sudionicima 18. međunarodne konferencije u organizaciji Papinskog vijeća za pastoral zdravstvenih djelatnika na temu depresije. Papa je istaknuo zabrinutost zbog širenja depresivnih stanja i naglasio odgovornost suvremenog društva, odnosno štetne posljedice medija koji veličaju potrošački mentalitet, neutaživo zadovoljenje želja i trku za sve većim materijalnim blagostanjem. Također je iznio nekoliko duhovnih savjeta koji katolicima mogu pomoći da pobijede pritisak depresije i u teškoj duhovnoj kušnji pronađu unutarnji mir.

“Dragi sudionici kongresa, vaši su radovi pokazali različite vidove depresije i njihovu složenost: u rasponu od duboka, više ili manje trajna oboljenja, do prolazna stanja povezana s mučnim iskustvima – bračni i obiteljski sukobi, teški problemi na poslu, stanja usamljenosti… – zbog kojih dolazi do napuknuća ili čak kidanja društvenih, profesionalnih i obiteljskih veza. Bolest je često popraćena egzistencijalnom i duhovnom krizom koja dovodi dotle da se više ne vidi smisao života.

Širenje depresivnih stanja postalo je zabrinjavajuće. Tu se očituje ljudska, psihološka i duhovna krhkost za koju je barem djelomično odgovorno i društvo. Važno je posvijestiti posljedice na osobe što ih izazivaju poruke medija koje veličaju konzumizam, brzo zadovoljenje želja i trku za sve većim materijalnim blagostanjem. Potrebno je ponuditi nove putove kako bi svatko mogao izgrađivati svoju osobnost razvijajući duhovni život, temelj zrele egzistencije. Oduševljeno sudjelovanje na Svjetskim danima mladih kod novih naraštaja pokazuje traganje za Nekim tko im može osvijetliti svakodnevni put, pokazati im zašto vrijedi živjeti i pomoći im nositi se s teškoćama.

Vi ste istaknuli: depresija je uvijek određena duhovna kušnja. Uloga onih koji za depresivne osobe skrbe, a koji nemaju posebnu terapijsku zadaću, sastoji se ponajprije u pomaganju da ponovno pronađu samopoštovanje, pouzdanje u vlastite sposobnosti, zanimanje za budućnost i volju za životom. Zato je važno oboljelima pružiti ruku, pomoći im da uvide Božju nježnost, integrirati ih u zajednicu vjere i života u kojoj se mogu osjećati prihvaćenima, shvaćenima, podržavanima, dostojnima, jednom riječju: da ljube i da budu ljubljeni. Za njih, kao i za svakoga drugog, promatrati Krista i dati da on “gleda” nas iskustvo je koje ih otvara nadi i potiče da izaberu život (usp. Pnz 30,19).

Na duhovnomu putu uvelike može pomoći čitanje i razmatranje Psalama (Vidi ovdje: Pet psalama koje možete moliti u trenucima tjeskobe) u kojima sveti pisac u molitvi izražava svoje radosti i svoje tjeskobe. Moljenje krunice omogućuje da se u Mariji nađe majku koja ljubi i poučava životu u Kristu. Sudjelovanje na euharistiji vrelo je nutarnjega mira kako zbog djelotvornosti Riječi i Kruha života, tako i zbog uključenosti u crkvenu zajednicu. Dobro znajući koliko je depresivnoj osobi naporno ono što drugima izgleda jednostavno i spontano, treba joj pomagati strpljivo i obzirno, imajući na umu opomenu svete Terezije od Djeteta Isusa: “Maleni čine malene korake.”

U svojoj neizmjernoj ljubavi Bog je uvijek blizu onima koji pate. Bolest depresije može biti put za otkrivanje drugih vidova samih sebe i novih oblika susreta s Bogom. Krist čuje vapaj onih čija se lađa našla u oluji (usp. Mk 4,35–41). Uz njih je da im pomaže na putovanju i da ih vodi prema luci ponovnoga smiraja.

Pojava depresije Crkvu i cijelo društvo podsjeća na to koliko je važno osobama, a posebno mladima, ukazivati na likove i iskustva koji će im pomagati da rastu na ljudskomu, psihološkom, moralnom i duhovnom planu. Doista, nedostatak uporišta nužno pridonosi većoj krhkosti osobnosti i navodi ih da drže kako su sva ponašanja jednakovrijedna. S toga je gledišta iznimno važna uloga obitelji, škole, mladenačkih pokreta i župnih udruga zbog njihova utjecaja na oblikovanje osobe.

Također je značajna i uloga javnih ustanova koje trebaju osigurati uvjete za dostojanstven život, posebno napuštenim, oboljelim i starim osobama. Jednako je potrebna politika za mladež koja ide za tim da novim naraštajima pruži razloge nade i očuva ih od praznine ili od njezinih opasnih nadopuna.

Dragi prijatelji, ohrabrujući vas za obnovljeno zalaganje u tako važnu radu s braćom i sestrama zahvaćenima depresijom, povjeravam vas zagovoru Presvete Marije, Zdravlja bolesnih. Neka svaka osoba i svaka obitelj u teškim trenutcima osjete njezinu majčinsku skrb.

Svima vama, vašim suradnicima i vašim dragima od srca podjeljujem apostolski blagoslov.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Pobijedite depresiju snagom vjere”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje, gdje je možete i prelistati.