“To me uopće ne gane. Puštam ga da plače, svjestan da je ona, Majka Božja, najsigurnija zaštita pod koju se mogu staviti i svjestan sam da ona za tren oka može potjerati Sotonu i učiniti da se strmoglavi onamo kamo zaslužuje – u pakao”

Foto: Shutterstock.com

Ne bih znao reći koliko mi je puta došla u pomoć Majka Božja. Ona je uza me od moga prvog egzorciziranja. I od mnogo prije, oduvijek, tijekom cijeloga života.

Prije negoli sam postao svećenik, izbio je rat. I ja sam, kao i svi, morao napustiti obitelj i prijatelje.

Saznao sam da je don Alberione zavjetovao svoje duhovne sinove Kraljici Apostola kako bi ih Majka Božja sve zaštitila. Tako sam i ja učinio. Molio sam don Alberionea da zavjetuje mene i sve moje drage Kraljici Apostola. Izbio je rat, a potom je završio. Ni ja ni sva moja braća nismo pretrpjeli nikakvu štetu. Čak nas ni jedan jedini metak nije okrznuo. I moja su braća, iako su morali proći strašne nevolje, izišla neozlijeđena. To mi je mnogo značilo. Malo prije moga ređenja pojavila se u meni neka tupa sumnja, ne toliko u svezi sa svećeničkim ređenjem koliko s mjestom u kojemu Bog želi da postanem svećenik. Razmišljao sam o tome je li uistinu dobro da uđem u Družbu svetoga Pavla? Zove li me uistinu Bog onamo? Ili me želi negdje drugdje?

Te sam sumnje rastjerao na sam dan ređenja. Moja je majka pozdravila don Alberionea i rekla mu:

„Zahvaljujući tome što ste Majci Božjoj zavjetovali moga Gabrielea i njegovu braću, oni su se spasili.”

Plakao sam od radosti. Majka mi je tom jednostavnom rečenicom potvrdila da me Majka Božja zaštitila zahvaljujući posveti don Alberionea i da je ta družba mjesto gdje želi da budem. Majka me Božja spasila od smrti tijekom rata kako bih postao svećenik, i to svećenik u Družbi svetoga Pavla.

Moram reći da posvetiti osobu Bezgrešnom Srcu Marijinu znači podići oko te osobe nevidljiv ali neprobojan štit. Zašto današnje majke ne bi svoju djecu posvetile Majci Božjoj!? Dovoljna je samo jednostavna molitva nekog svećenika s tom nakanom. Sva bi djeca trebala biti posvećena Bezgrešnom Srcu Marijinu. Tada bi imala jedinstvenu zaštitu.

I danas sam pod okriljem Majke Božje. To dobro zna i Sotona, jer kada tijekom egzorcizma spomenem nju, Majku Isusovu, plače kao dijete i trese se. To me uopće ne gane. Puštam ga da plače, svjestan da je ona, Majka Božja, najsigurnija zaštita pod koju se mogu staviti i svjestan sam da ona za tren oka može potjerati Sotonu i učiniti da se strmoglavi onamo kamo zaslužuje – u pakao.

Moj je život obilježen Majkom Božjom. To se snažno očitovalo 1959. godine. Dana 13. rujna te godine Italije posvećena Bezgrešnom Srcu Marijinu. Sve se dogodilo u Cataniji. Bila je to krunidba XVI. nacionalnog euharistijskog kongresa, divna simfonija euharistijskog obreda i štovanja Marije. Tim se događajem htjelo narod vratiti Majci Božjoj po vjerskoj obnovi, češćim odlaženjem u crkvu i novim kršćanskim zalaganjem u društvu. Meni je, na moje iznenađenje, bilo povjereno koordiniranje cijeloga toga događaja. Ne samo to. Morao sam se založiti za to da prethodnih mjeseci u sve veće talijanske gradove dođe kip Majke Božje Fatimske. Bio je to mukotrpan posao. Godina posvećena Majci Božjoj, Kraljevstvu Svjetla. Nikada nisam pomislio da ću se poslije toga zalaganja za Kraljevstvo Svjetla, za Majku Božju, opet boriti, ali u drugom ruhu, u ruhu egzorcista.

Gabriele Amorth

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Posljednji egzorcist”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Ukoliko želite sebe i svoju obitelj posvetiti Prečistom Srcu Marijinom, možete izmoliti molitvu koju je nadbiskup Puljić preporučio vjernicima, a nalazi se OVDJE.