Fulton Sheen o najvećoj zabludi koju možemo imati o ljubavi
Previše muževa i žena očekuje da im bračni drug u braku dadne ono što samo Bog može dati
Prvi zanos ljubavi može biti snažan i gotovo opojan, ali je li on uistinu ono što ljubav čini trajnom? Fulton Sheen u svojim promišljanjima o ljubavi upozorava da se najdublji oblik ljubavi često rađa tek nakon kušnji, vjernosti i odricanja. Ovaj tekst preuzet je iz knjige Put do sreće – Poticaji za život ispunjen mirom, nadom i radošću, glasovitoga američkog nadbiskupa i duhovnog autora Fultona Sheena.
Postoji jedna velika razlika između ljudske ljubavi i ljubavi prema Bogu, premda nas obje „ponesu izvan nas samih“. U ljudskoj ljubavi zanos dolazi na početku. No kad je riječ o ljubavi prema Bogu, zanos se postiže tek nakon što se prođe kroz mnogo trpljenja i tjeskobe duše. U tjelesnim užicima najprije dolazi gozba, a zatim post, a možda i glavobolja. No duh najprije susreće post, a možda i glavobolju, kao nužan uvod u gozbu.
Zanosni užici koje mladi muž i žena doživljavaju na početku braka u neku su ruku „mamac“ koji ih potiče da ispune svoje poslanje roditeljstva. Medeni mjesec neka je vrsta božanskoga predujma danoga onima koji će kasnije morati platiti cijenu podizanja obitelji. Ali nijedan veliki zanos, ni duhovni ni tjelesni, ne postaje naše trajno vlasništvo, a da ne platimo za njega. Svaki zanos ima svoju cijenu.
„Prvi je žar lažni žar“, kako u braku, tako i u religiji. Najraniji zanos nije ona prava, trajna ljubav koju tražimo i želimo zadržati. Ona može doći – ali tek nakon mnogih pročišćujućih kušnji, vjernosti pod pritiskom, ustrajnosti u vrijeme obeshrabrenosti i postojana usmjerenja prema našoj božanskoj sudbini usred svih privlačnosti ovoga svijeta. Duboka, zanosna ljubav nekih kršćanskih očeva i majki divan je prizor, ali oni su je stekli tek nakon što su prošli kroz svoje kalvarije. To je pravi zanos, koji se javlja u svakoj dobi, od mladosti do starosti.
Prvi je ljubavni zanos uzbuđenje, ali pomalo sebično uzbuđenje: u njemu onaj koji ljubi nastoji od ljubljene osobe primiti sve što mu ona može dati. U drugom zanosu nastoji primiti od Boga sve što on može dati njima oboma. Ako se ljubav poistovjeti samo s prvim zanosom, tražit će njegovo produljenje u prisutnosti druge osobe; ako se poistovjeti s ljubavlju koja ujedinjuje, traje i vodi prema vječnosti, tražit će produbljenje svoje tajne u Bogu, koji je u naša srca položio sve ljubavi.
Previše muževa i žena očekuje da im bračni drug u braku dadne ono što samo Bog može dati: vječni zanos. Pa ipak, kad bi ijedan čovjek to doista mogao, on bi sâm bio Bog. Imamo pravo željeti zanos ljubavi, ali ako očekujemo da ćemo ga postići putem tijela, koje je samo hodočasnik na putu prema Bogu, pripremamo se za razočaranje.
Prvi zanos ljubavi nije iluzija, on je samo neka vrsta putokaza, predokus, nagovještaj koji potiče tijelo i dušu da započnu put prema vječnim radostima. Ako prvi zanos prođe, to ne znači da trebamo zavoljeti drugu osobu, nego da trebamo voljeti na drugi način – a taj drugi način jest Kristov put, put Onoga koji je rekao: „Ja sam Put.“
Gornji tekst je izvadak iz knjige “Put do sreće – Poticaji za život ispunjen mirom, nadom i radošću”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.
Podržite Bitno.net
Bitno.net izdaje neprofitna udruga i živi od podrške čitatelja. Ako vam je naš rad vrijedan, podržite ga donacijom — svaki iznos pomaže.
Želite nas podržavati redovito? Postanite član Kluba prijatelja