POTICAJI KARDINALA KUHARIĆA

Uznesena Djevica stoji na Nebu i zagovorom prati ljude na zemlji

Isus hoće da se u sudbonosnoj borbi i u svim našim nevoljama utječemo njegovoj i našoj Majci. Dušom i tijelom ona je na nebu, ali majčinskim srcem ljubi svakoga i na zemlji. Crkva je u njezinu Srcu; ona je u srcu vjernika.

Foto: Wikimedia

Foto: Wikimedia

Svake godine 15. kolovoza slavimo svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije; ona je dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. Tako ona sudjeluje u slavi svoga božanskoga Sina koji je smrt pobijedio svojim uskrsnućem. S njime je, stojeći pod križem, sudjelovala u njegovoj patnji za spasenje ljudi, uronjena sva u more bola ali i u ljubav kojom Isus otkupljuje svijet.

Da tijelo Djevice Marije koje je nosilo Sina vječnoga Oca nije ostalo u grobu i nije bilo podvrgnuto raspadanju, Crkva je vjerovala od početka. To je zahtjev njezina neodjeljiva uklju­čenja u otajstvo Isusa Krista, u Božje djelo Otkup­ljenja. Ona je sudjelovala u pobjedi nad smrću.

Papa Pijo XII. je tu istinu vjere Crkve od sa­moga njezina početka, proglasio dogmom tek 1. studenoga 1950., na blagdan Svih Svetih. On ovako obrazlaže tu istinu vjere:

»Tako je uzvišena Majka Božja koja je prije sve vječnosti jednom istom odlukom predodređena, otajstvenim na­činom povezana s Isusom Kristom, bezgrješna u svom začeću, nepovrijeđena djevica u svom božan­skom materinstvu, velikodušna pratilica božan­skoga Otkupitelja koji je izvojevao potpunu pobjedu nad grijehom i njegovim posljedicama. Na kraju je kao krunu svih povlastica postigla da bude izuzeta od raspadanja u grobu, i da pobije­divši smrt, kao već prije njezin Sin, bude tijelom i dušom uzdignuta gore u slavu nebesku, da tu blista kao Kraljica, s desne svoga Sina, besmrtnoga kralja vjekova.« (Časoslov IV, str. 1000)

To je objavljena stvarnost i događaj najviše proslave Majke Božje koja je znak cijele Crkve, da slijedeći Krista konačno prispije u nebesku slavu, dušom i tijelom, nakon uskrsnuća u Posljednji dan.

U citiranom tekstu govori se o pobjedi nad grijehom i smrću, a u tu pobjedu Isus Krist želi uključiti sve ljude. Ako se pak govori o pobjedi, onda se misli i na borbu, i to duhovnu borbu između dobra i zla. To je borba s grijehom kojemu je začetnik Sotona, a posljedica smrt.

Na blagdan Velike Gospe čita se odlomak iz knjige Otkrivenja koji govori o toj borbi, ali i o pobjedi.

Navodim dijelove toga teksta:

»I znamenje veliko pokaza se na tom nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda …« (Otk 12,12)

»I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa deset glava i deset rogova …« (Otk 12,3) Žena, odjevena suncem imala je roditi dijete, a »Zmaj stade pred ženu, koja imaše roditi, da joj čim rodi proždre Dijete.« (Otk 12,4)

U istom tekstu čitamo izvještaj o duhovnoj borbi na nebu: »I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat, i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bi im više mjesta na nebu« (Otk 12,7).

Ovaj tekst je pun simbola i tajne! Obično ga primjenjujemo na Mariju i Crkvu. Marija je rodila Isusa, a Zmaj – Sotona – hoće ubiti njega, njegovo djelo, ljudsko spasenje, ali ne uspijeva.

Taj se tekst primjenjuje i na Crkvu. Ona je majka djece Božje, koju krštenjem rađa iz vode i Duha Svetoga. Odjevena je suncem svih darova milosti, da u svetost zaodjeva djecu Božju. Zmaj progoni i Crkvu, grijehom hoće ubijati njezinu i Božju djecu da ih zauvijek upropasti. Uspijeva samo kod onih koji ga slijede. Ne može im ništa dati, doli svoj pakao. Zato Crkva u povijesti putuje kroz progone i napasti, ali ju na tom putu prati nebeska Crkva ljubavlju, molitvom i zaštitom. Na nebu, na prvom mjestu stoji Uzne­sena Djevica, koja prati svoju djecu na zemlji i moli za njih Božju snagu u borbi protiv zla, te ih vodi Kristovim putem u nebesko Kraljevstvo. Tu je službu primila od svojega božanskoga Sina s križa, koji reče njoj i Ivanu: »Evo ti sina!« – »Evo ti majke!« (Iv 19,26)

Isus hoće da se u sudbonosnoj borbi i u svim našim nevoljama utječemo njegovoj i našoj Majci. Dušom i tijelom ona je na nebu, ali majčinskim srcem ljubi svakoga i na zemlji. Crkva je u njezinu Srcu; ona je u srcu vjernika. Zato joj o blagdanu njezina Uznesenja i u hrvatskom narodu stotine tisuća vjernika upućuju molitve, iskazuju ljubav i poštovanje.

Leonid Maksimovič Leonov, ruski pisac kazao je u jednom intervjuu: »… Svijet danas živi grješno. Diže ruku na materinstvo, na čistoću duše, na pravednost. Kada su se slične stvari događale u biblijsko doba, Gospodin je slao ognjenu kišu … Ne mogu podnijeti da se od ‘Ave Maria’ pravi ples. S Marijinim imenom na usnama, naši su preci stvarali velika djela. Postoje činjenice prema kojima se nitko ne može neozbiljno odnositi.« (Vjesnik u srijedu, Zagreb 1977.)

Završimo kiticom iz himne koju Crkva na blag­dan Uznesenja pjeva u čast na nebo uznesene Djevice i Majke:

»Krivcima, blaga, moli oproštenje, žalosne tješi, bolesne okrijepi; Zasjaj kao zraka pouzdane nade Vječnog života!« (Časoslov IV, str. 1001). Amen!

Kardinal Franjo Kuharić, 15. kolovoza 2001.

Gornji tekst je ulomak iz knjige kardinala Franje Kuharića Božja remek-djela u izdanju Glasa Koncila. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte NA LINKU!

Objavljeno: 15. kolovoza 2016.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi