POTICAJI KARDINALA KUHARIĆA
Uznesena Djevica stoji na Nebu i zagovorom prati ljude na zemlji
Isus hoće da se u sudbonosnoj borbi i u svim našim nevoljama utječemo njegovoj i našoj Majci. Dušom i tijelom ona je na nebu, ali majčinskim srcem ljubi svakoga i na zemlji. Crkva je u njezinu Srcu; ona je u srcu vjernika.
Svake godine 15. kolovoza slavimo svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije; ona je dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu. Tako ona sudjeluje u slavi svoga božanskoga Sina koji je smrt pobijedio svojim uskrsnućem. S njime je, stojeći pod križem, sudjelovala u njegovoj patnji za spasenje ljudi, uronjena sva u more bola ali i u ljubav kojom Isus otkupljuje svijet.
Da tijelo Djevice Marije koje je nosilo Sina vječnoga Oca nije ostalo u grobu i nije bilo podvrgnuto raspadanju, Crkva je vjerovala od početka. To je zahtjev njezina neodjeljiva uključenja u otajstvo Isusa Krista, u Božje djelo Otkupljenja. Ona je sudjelovala u pobjedi nad smrću.
Papa Pijo XII. je tu istinu vjere Crkve od samoga njezina početka, proglasio dogmom tek 1. studenoga 1950., na blagdan Svih Svetih. On ovako obrazlaže tu istinu vjere:
»Tako je uzvišena Majka Božja koja je prije sve vječnosti jednom istom odlukom predodređena, otajstvenim načinom povezana s Isusom Kristom, bezgrješna u svom začeću, nepovrijeđena djevica u svom božanskom materinstvu, velikodušna pratilica božanskoga Otkupitelja koji je izvojevao potpunu pobjedu nad grijehom i njegovim posljedicama. Na kraju je kao krunu svih povlastica postigla da bude izuzeta od raspadanja u grobu, i da pobijedivši smrt, kao već prije njezin Sin, bude tijelom i dušom uzdignuta gore u slavu nebesku, da tu blista kao Kraljica, s desne svoga Sina, besmrtnoga kralja vjekova.« (Časoslov IV, str. 1000)
To je objavljena stvarnost i događaj najviše proslave Majke Božje koja je znak cijele Crkve, da slijedeći Krista konačno prispije u nebesku slavu, dušom i tijelom, nakon uskrsnuća u Posljednji dan.
U citiranom tekstu govori se o pobjedi nad grijehom i smrću, a u tu pobjedu Isus Krist želi uključiti sve ljude. Ako se pak govori o pobjedi, onda se misli i na borbu, i to duhovnu borbu između dobra i zla. To je borba s grijehom kojemu je začetnik Sotona, a posljedica smrt.
Na blagdan Velike Gospe čita se odlomak iz knjige Otkrivenja koji govori o toj borbi, ali i o pobjedi.
Navodim dijelove toga teksta:
»I znamenje veliko pokaza se na tom nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda …« (Otk 12,12)
»I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa deset glava i deset rogova …« (Otk 12,3) Žena, odjevena suncem imala je roditi dijete, a »Zmaj stade pred ženu, koja imaše roditi, da joj čim rodi proždre Dijete.« (Otk 12,4)
U istom tekstu čitamo izvještaj o duhovnoj borbi na nebu: »I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat, i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bi im više mjesta na nebu« (Otk 12,7).
Ovaj tekst je pun simbola i tajne! Obično ga primjenjujemo na Mariju i Crkvu. Marija je rodila Isusa, a Zmaj – Sotona – hoće ubiti njega, njegovo djelo, ljudsko spasenje, ali ne uspijeva.
Taj se tekst primjenjuje i na Crkvu. Ona je majka djece Božje, koju krštenjem rađa iz vode i Duha Svetoga. Odjevena je suncem svih darova milosti, da u svetost zaodjeva djecu Božju. Zmaj progoni i Crkvu, grijehom hoće ubijati njezinu i Božju djecu da ih zauvijek upropasti. Uspijeva samo kod onih koji ga slijede. Ne može im ništa dati, doli svoj pakao. Zato Crkva u povijesti putuje kroz progone i napasti, ali ju na tom putu prati nebeska Crkva ljubavlju, molitvom i zaštitom. Na nebu, na prvom mjestu stoji Uznesena Djevica, koja prati svoju djecu na zemlji i moli za njih Božju snagu u borbi protiv zla, te ih vodi Kristovim putem u nebesko Kraljevstvo. Tu je službu primila od svojega božanskoga Sina s križa, koji reče njoj i Ivanu: »Evo ti sina!« – »Evo ti majke!« (Iv 19,26)
Isus hoće da se u sudbonosnoj borbi i u svim našim nevoljama utječemo njegovoj i našoj Majci. Dušom i tijelom ona je na nebu, ali majčinskim srcem ljubi svakoga i na zemlji. Crkva je u njezinu Srcu; ona je u srcu vjernika. Zato joj o blagdanu njezina Uznesenja i u hrvatskom narodu stotine tisuća vjernika upućuju molitve, iskazuju ljubav i poštovanje.
Leonid Maksimovič Leonov, ruski pisac kazao je u jednom intervjuu: »… Svijet danas živi grješno. Diže ruku na materinstvo, na čistoću duše, na pravednost. Kada su se slične stvari događale u biblijsko doba, Gospodin je slao ognjenu kišu … Ne mogu podnijeti da se od ‘Ave Maria’ pravi ples. S Marijinim imenom na usnama, naši su preci stvarali velika djela. Postoje činjenice prema kojima se nitko ne može neozbiljno odnositi.« (Vjesnik u srijedu, Zagreb 1977.)
Završimo kiticom iz himne koju Crkva na blagdan Uznesenja pjeva u čast na nebo uznesene Djevice i Majke:
»Krivcima, blaga, moli oproštenje, žalosne tješi, bolesne okrijepi; Zasjaj kao zraka pouzdane nade Vječnog života!« (Časoslov IV, str. 1001). Amen!
Kardinal Franjo Kuharić, 15. kolovoza 2001.
Gornji tekst je ulomak iz knjige kardinala Franje Kuharića Božja remek-djela u izdanju Glasa Koncila. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte NA LINKU!