U Ivanovu evanđelju (pogl. 1) nalazimo izvješće o prvim učenicima. Ono je napisano vrlo svježe i gotovo zavodljivo. Divno je osjetiti kako su jedan za drugim upadali u zamku Isusove ljubavi, bili privučeni snagom njegove riječi. Jedan je drugoga vukao za sobom da dođe i pogleda Isusa. Kada je došao red da Filip upozori Natanaela (a predaja povezuje to ime s kasnijim imenom apostola Bartola) da se pojavio prorok iz Nazareta, Natanael je pun nepovjerenja rekao: “Iz Nazareta da može biti što dobro?” (Iv 1,46). Međutim, kada je ipak pošao s Filipom i kada je osobno susreo Isusa, i njega je Isus osvojio, ostao je s njime i priznao da je Isus Učitelj, Sin Božji i Kralj Izraelov.

Vjerojatno u Natanaelovo vrijeme o Nazaretu nisu kolale baš najljepše glasine. To je bilo dovoljno da Natanael bude pun nepovjerenja prema svemu iz Nazareta. Pomislimo pritom na sebe. Nismo li i mi tako često ispunjeni različitim predrasudama o narodima, pokrajinama, mjestima i osobama? Kako površno smještamo ljude u stanovite kategorije i gledamo ih kao seriju istih, loših proizvoda. Ne primjećujemo da su oni osobe, jedinstvene, izvorne. Svaki je čovjek takav, jedan i jedinstven na ovome svijetu. Čvrsto vjerujemo da na svijetu nema, niti je bilo, niti će biti dva ista 66 čovjeka, dva ista ljudska bića. Mogu neki ljudi biti jako slični; mogu čak za svoju okolinu biti nespoznatljivi, oni su ipak svaki za sebe jedinstveno biće.

Često nas predrasude koče u tome da ljude vidimo u novome svjetlu. Katkada nas jedna negativna spoznaja o čovjeku ili o njegovoj okolini priječi da na njemu vidimo šta dobra. Zatvorili smo svoje srce za istinsku spoznaju drugoga bića. Često imamo u sebi neki dojam o osobama oko nas tako da nismo sposobni primijetiti pomake i promjene koje su se u takvim osobama dogodile. Vjerojatno mnogi oko nas više uopće nisu onakvi kakve ih mi u svojim predrasudama vidimo.

Najbolji je lijek protiv svih predrasuda susret. Natanael se ipak usudio susresti Isusa, premda je nosio duboku predrasudu o Nazaretu. A u susretu su pale u vodu sve njegove prijašnje misli. Otkrio je Isusa. On više nije netko iz serije loših Nazarećana, nego je to Isus Krist, jedinstvena osoba, kojoj se nitko nije mogao oteti. Taj je Isus progovorio riječ srca i ljubavi i Natanael je osjetio da je vrijedno uz njega ostati. Sve je drugačije kada se dogodi iskreni susret.

Ne boj se uvijek iznova susretati ljude. Naše predrasude imaju dvostruki negativan učinak: zarobljeni smo u svojim mislima i ne izlazimo iz začaranog kruga zla ako su takve predrasude negativne; time u isto vrijeme ne dopuštamo niti ljudima oko nas da se mijenjaju, budući da ih naše držanje uvjerava da je to nemoguće. U to ih uvjerava naše ponašanje, naša krutost.

Usudimo se uvijek iznova pristupiti ljudima oko sebe. Pokušajmo im povjerovati da su puni dobre volje i da se iskreno trse oko dobra. Imajmo u odnosu na njih, a često i u odnosu na sebe same, samo jednu predrasudu, zapravo vječnu istinu o čovjeku, tj. da je čovjek u svojim korijenima dobar i da ćemo neizrecivo puno učiniti sebi i drugima ako tu dobrotu neprestano otkrivamo.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Pripravi srce za susret”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.