Bog je Duh, i pravi klanjaoci klanjaju mu se u duhu i istini! U tom Duhu Bog i djeluje. Ovisni smo o Bogu koji nas je stvorio, o Bogu koji nas neprestano uzdržava u životu, o Bogu koji pozna broj zvijezda i zrnaca pijeska. Svoju životnu povezanost s Bogom posebno izražavamo darom molitve. Otvaramo mu svoje srce, izričemo svoju zahvalnost, izlijevamo svoje potrebe i želje. Molimo se Bogu.

Najčešće je ta molitva povezana s okolnostima našega života. Često želimo neke stvari požuriti, neke promijeniti, na neke utjecati. Apeliramo na Boga, koji sve može, da nam dadne ono i onako kako to mi želimo. Međutim, pritom ipak neke stvari zaboravljamo. Mi smo ograničeni ljudi. Ne posjedujemo apsolutno znanje svega i svih okolnosti. Ne znamo što je najbolje. Nadalje, ograničeni smo i što se tiče naše ispravnosti. Nismo uvijek pravedni niti pošteni. Naše želje nisu uvijek čiste i svete. Često može ono što molimo biti štetno našem životu ili životu naših bližnjih. Nemamo uvijek pred očima ili u srcu vječne dimenzije života. Mislimo uskogrudno, zarobljeni smo sadašnjim časom i ograničavamo svoje molitve na neke hitnosti kako ih mi doživljavamo.

Zbog svega toga Bog je sebi sačuvao slobodu. U svome Duhu i po svome Duhu, kako nam i Isus govori, on djeluje gdje hoće i kako hoće. To ne znači ironično da nas Bog pušta da mi molimo kako najbolje znamo, a on će ipak učiniti kako je njemu drago. Isus nas uvjerava da će Bog učiniti i više i bolje nego što molimo. Jer želi da nikada ne zaboravimo kako je Bog dobar i kako osluškuje naše molitve srcem koje ljubi i djeluje iz neizrecive želje da se svi ljudi spase. Bilo bi divno kada bismo mogli povjerovati kako je za nas bolje ono što Bog hoće negoli što mi naručujemo. Bili bismo sretniji kada bismo ispred naših molitava i narudžbi ostavili prostora u svojoj molitvi za ono što Isus u Očenašu jasno postavlja: Budi volja tvoja! Znali bismo bolje i istinitije moliti, bili bismo slobodniji u svojim očekivanjima kad bismo i u svojem srcu mogli Bogu dati slobodu, kad bismo za njegova Duha ostavili prostora da puše gdje hoće i kako hoće.

U tom pogledu ne trebamo se bojati Boga, jer on je dobar; radije se bojmo sebe jer smo jednostrani i uskogrudni u svojim nabrajanjima. Vjerujem da nisu rijetka iskustva molitelja kad osjete naknadno da je dobro što nisu dobili ono što su htjeli, ono što su tražili. No, i za tu spoznaju treba sazrijevanja, treba povjerenja. Isus nas želi ohrabriti: “Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete!” (Mt 6,8). Otvori svoje srce njemu po iskrenoj molitvi i osjetit ćeš iskustvo uslišane molitve!

Gornji tekst je ulomak iz knjige fra Zvjezdana Linića Iz dana u dan u izdanju Teovizije. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Više o knjizi pročitajte na ovom linku!