Starozavjetni pravednik i patrijarh Jakov borio se s Bogom. Tako piše Knjiga Postanka. Bila je to noć hrvanja. Pred jutro, u zoru, Bog je odstupio i blagoslovio Jakova. Od toga časa on se naziva Izrael, Borac s Bogom.

Taj je izvještaj obavijen velom tajne. Sigurno je tu riječ o stanovitom mističnom iskustvu, ali zato ne manje istinitom. Riječ je o mističnoj borbi, ali ništa manje mučnoj i teškoj negoli su to mnoge druge fizičke borbe u ljudskom životu.

Bog kao da želi priuštiti čovjeku takvo iskustvo. Poziva ga na hrvanje, na borbu s njime. Imam osjećaj da su to naše dugotrajne molitve i vapaji, da su to različite naše devetnice i zavjeti. To su naše sumnje i razočaranja, naša čekanja i nadanja. To je ta skrivenost u kojoj se Bog nalazi, ili mučna praznina u kojoj ga čovjek više ne vidi niti osjeća. To su borbe u našoj logici koja mnogo toga ne može dokučiti, u našim otporima prema nekom tijeku događaja.

To je borba za najmanje svjetlo vjere u brojnim mučnim i mračnim trenucima života. Cijelu jednu noć proveo je Jakov u borbi s Bogom. Trebao je proći iskustvo sumnje, nejasnoće, lutanja i traganja, da bi dočekao zoru novoga dana kada sve stvari dobivaju novo svjetlo. Odjednom sve postaje drukčije, rasvijetljeno novim iskustvom.

I mi smo pozvani na borbu. Istinsku borbu s Bogom i za Boga u dubinama svojega srca. Sve je to prostor vjere. Ništa manje nije vjernik onaj koji je razdiran sumnjama u mučnim iskustvima života, od onoga koji je lišen mnogih sumnji i kreće se sigurnijim stazama. Samo Bog zna koliko se tko morao boriti na tom prostoru vjere.

Bog ne popušta čovjeku sve dok ovaj još nije dovoljno sazorio u svom srcu. Pušta čovjeka da plače da bi se očistio. Bog pušta čovjeka da čeka, jer je to čekanje za njega spasonosno. I nama će svanuti zora novoga dana, ali je trebamo dočekati hrabro se boreći. To je borba između onog vidljivog i nevidljivog, onog prividnog i istinitog. To je borba između zemaljskog i nebeskog kraljevstva, između naravi i nadnaravi. To je borba koja ipak završava blagoslovom. Ona je na Jakovu ostavila i trajni ožiljak, povredu. Međutim, u svjetlu Božjega blagoslova sve će postati znakom neizrecive Božje blizine i dobrote. I mi ćemo u toj borbi češće osjetiti boi i patnju da bismo shvatili da je strpljivo prihvaćanje boli i umiranja zapravo prolaz u vječni, božanski život.

Znajmo se boriti s Bogom. To za Jakova zapravo nije značilo okršaj s neprijateljem, već borbu u kojoj je i Bog prisutan – sve do iskustva kad ćemo i mi osjetiti da je Bog na našoj strani, da je on Bog za nas, naš Bog.

fra Zvjezdan Linić

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Pripravi srce za susret”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.