Pogledajmo katolički kalendar. Svaki je dan okićen nekim imenom. Neki dani imaju i cijeli niz imena. Mnogo puta se spominje jedno ime i uz to ime napominje se niz drugih koji su s njime živjeli i umrli za Krista. To su sveci Crkve.

Ima ih mnogo. No nisu sveti samo oni koji su zapisani u kalendaru ili ušli u druge molitvene knjige. Svjesni smo da ima nepregledni broj svetih, tj. ljudi koji su svoj život osmislili kreposnim životom, koji su u tom pogledu bili na herojskom stupnju nastojanja oko dobra, koji su svoju vjeru u Krista živjeli hrabro i dosljedno.

Neke od takvih ljudi Crkva smatra osobito važnima te ih želi i drugima preporučiti kao primjer i darovati nam ih kao zagovornike na nebu kod Boga. Tada Crkva običava takve ljude kanonizirati, tj. proglašava ih svetima na službeni način. Takvi su ljudi od šireg značenja za cijelu Crkvu. Oni su poznati po svojem djelovanju i tako ulaze i u kalendare mjesne ili sveopće Crkve.

Međutim, bili bismo izuzetno siromašni i naše bi se kršćanstvo razotkrilo kao nedjelotvorno kad bismo povjerovali da je svetost ostvario samo taj mali broj onih ljudi koji su ušli u naš kalendar. Sveto pismo govori o nebrojenom mnoštvu onih koji su oprali svoje haljine u krvi Janjetovoj. Broj je svetih sigurno silno velik.

To su svi oni koji su kod Boga, koji su život ispunili dobrim djelima, koji su nastojali kreposno živjeti i iz dana u dan rasti u dobru. Mislimo pritom na tolike poznate i nepoznate ljude. U nebu kod Boga za sve njih ima dovoljno mjesta. Sveci, i oni kanonizirani i ovo mnoštvo drugih koje s pravom smatramo svetima, nisu ljudi cjelokupne bezgrešnosti. Bezgrešni su samo Isus i blažena Djevica Marija. Drugi sveci su ljudi koji su se trudili, ali su u svojem životu, u svojem tijelu često osjetili žalac grijeha i ljudskih slabosti. Kada bi Bog k sebi primao samo bezgrešne, onda bi nebo ostalo gotovo prazno. Međutim, Bog je milosrđe i ljubav. Svojim praštanjem čovjeku neprestano daje šansu života. Svaki čovjek može biti svet, postati svet.

Tako je ovo i naš blagdan. Sveti Pavao nazivlje kršćane svog vremena, ali i svih vremena, jednostavno “svetima”. Svi mi nosimo već po sakramentu krsta na sebi temeljno opredjeljenje za dobro, tj. za Boga. Na nama je pečat svetosti. To je program našega života. Pozvani smo na istinski život u pravdi i poštenju. Imamo poziv, a Bog nam daje i šansu da postanemo sveti. Kod Boga nitko nije izgubljen slučaj. Bilo bi divno kad bismo danas, na blagdan Svih svetih, na sebi i oko sebe otkrivali ono lijepo i ono sveto, što se ničim ne da do kraja izbrisati.

fra Zvjezdan Linić

Gornji tekst je ulomak iz knjige fra Zvjezdana Linića Iz dana u dan u izdanju Teovizije. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net.